Draga braćo i sestre, dobar dan! U Evanđelju ove nedjelje (usp. Iv 10, 1-10), koja se zove „Nedjelja Dobrog Pastira”, Isus se predstavlja s dvije slike koje se međusobno dopunjuju: slikom pastira i slikom vrata ovčinjaka. Stado, koje smo svi mi, smješteno je u ovčinjak koji služi kao sklonište, gdje ovce prebivaju i odmaraju se nakon napornog hoda. A ovčinjak ima ogradu s vratima, gdje postoji čuvar. Stadu prilaze različite osobe: ima onaj koji ulazi u ogradu prolazeći kroz vrata i onaj koji „negdje drugdje preskače” (r. 1). Prvi je pastir, drugi tuđinac, koji ne voli ovce, želi ući vođen drugim interesima. Isus se poistovjećuje s ovim prvim i očituje odnos prisnosti s ovcama, izražen glasom, kojim ih doziva i koje one prepoznaju i slijede (usp. r. 3). On ih zove da ih izvede van, na travnate pašnjake gdje nalaze dobru hranu.

Druga slika kojom se Isus predstavlja jesu „vrata ovcama” (r. 7). On kaže: „Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti” (r. 9), to jest imat će život i to u izobilju (r. 10). Krist, Dobri Pastir, je postao vrata spasenja čovječanstva, jer je prinio život za svoje ovce. Isus, dobri pastir i vrata ovcama, je vođa čiji se autoritet izražava u poslušnosti, vođa koji, da bi upravljao, daruje život i ne traži od drugih da žrtvuju vlastiti. U takvog se jednog vođu možemo pouzdati, poput ovaca koje slušaju glas svoga pastira jer znaju da ih on vodi na dobre i obilne pašnjake. Dovoljan je jedan znak, jedan poziv i one idu za njim, slušaju, kroče vođeni glasom onoga kojeg doživljavaju kao prijatelja, koji je ujedno snažan i mio, koji vodi, štiti, tješi i liječi.

Takav je Krist za nas. Ima jedna dimenzija kršćanskog iskustva koju ostavljamo možda malo u drugom planu: to je duhovna i afektivna dimenzija. Osjetiti se vezanim posebnom vezom s Gospodinom poput ovaca sa svojim pastirom. Katkad previše racionaliziramo vjeru i u opasnosti smo da izgubimo osjetljivost na ton toga glasa, glasa Isusa dobrog pastira, koji potiče i očarava. Kao što se dogodilo dvojici učenika iz Emausa, kojima je srce gorjelo dok im je Uskrsli govorio za vrijeme puta. Divno je iskustvo osjetiti da nas Isus ljubi. Zapitajte se: „Osjećam li da me Isus ljubi?” Za njega nismo nikada tuđinci, već prijatelji i braća. A ipak nije uvijek lako razlikovati glas dobrog pastira. Budite oprezni. Uvijek postoji opasnost da nas u tome ometa buka mnogih drugih glasova. Danas smo pozvani ne dopustiti da nas odvrate lažne mudrosti ovoga svijeta, već slijediti Isusa, Uskrsloga, kao jedinoga sigurnog vođu koji daje smisao našem životu.
Na ovaj Svjetski dan molitve za duhovna zvanja – posebno za svećenička zvanja, da nam Gospodin pošalje dobre pastire – zazovimo Djevicu Mariju: neka ona prati desetoricu novih svećenika koje sam maloprije zaredio. Zamolio sam četvoricu od njih iz Rimske biskupije da mi se pridruže i zajedno sa mnom podijele blagoslov. Neka Gospa podupre svojom pomoći one koje je on pozvao, da spremno i velikodušno slijede njegov glas.

Nakon Kraljice neba
Draga braćo i sestre, jučer su u Geroni, u Španjolskoj, blaženima proglašeni Antonio Arribas Hortiguela i šestorica drugova, redovnika iz družbe Misionara Presvetog Srca. Ti vjerni i herojski Isusovi učenici su ubijeni iz mržnje prema vjeri za vrijeme vjerskih progona. Neka njihovo mučeništvo, prihvaćeno iz ljubavi prema Bogu i vjernosti svom pozivu, pobudi u Crkvi želju da snažno svjedoči evanđelje ljubavi.
[…]
Sutra ćemo uputiti molitvu Gospi od Krunice iz Pompeja: u ovome mjestu svibnju molimo krunicu napose za mir. Toplo preporučujem da se moli krunicu za mir, kao što je zatražila Djevica iz Fatime, gdje ću hodočastiti za nekoliko dana, u prigodi stote obljetnice prvog ukazanja. Svima želim ugodnu nedjelju! I molim vas ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i do viđenja!