Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas, na četvrtu nedjelju došašća, liturgija nas želi pripraviti na Božić koji nam je sada već pred vratima pozivajući nas da razmišljamo o izvješću o anđelovu naviještenju Mariji. Arkanđeo Gabrijel objavljuje Djevici Gospodinovu volju da ona postane majka njegova Sina Jedinorođenca: “Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega” (Lk 1, 31-32). Upravimo pogled na tu jednostavnu djevojku iz Nazareta, u trenutku u kojem spremno odgovara na Božju poruku svojim “da”; uočavamo dva bitna aspekta njezina stava, koji je za nas primjer kako se trebamo pripremiti za Božić.

To je prije svega njezina vjera, njezin stav vjere, koji se sastoji u slušanju Božje riječi kako bi se prepustila toj Riječi s punom raspoloživošću uma i srca. Odgovarajući anđelu, Marija je rekla: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (r. 38). U njezinu “evo me” punom vjere, Marija ne zna na koje će se opasne putove morati odvažiti, koje će boli morati podnijeti, s kojim se opasnostima suočiti. Ali je svjesna da je Gospodin taj koji od nje traži da se potpuno pouzda u njega i prepusti se njegovoj ljubavi. To je Marijina vjera!

Drugi je aspekt sposobnost Kristove Majke da prepozna Božje vrijeme. Marija je ona koja je omogućila utjelovljenje Sina Božjega, “objavljenje Otajstva prešućenog drevnim vremenima” (Rim 16, 25), kao što piše apostol Pavao. Omogućila je utjelovljenje Riječi upravo zahvaljujući svojem poniznom i hrabrom “da”. Marija nas uči shvatiti povoljni trenutak u kojem Isus prolazi kroz naš život i traži spreman i velikodušan odgovor. A Isus prolazi.

Naime, otajstvo Isusova rođenja u Betlehemu, koje se, povijesno gledano, dogodilo prije više od dvije tisuće godina, događa se, kao duhovni događaj, u “danas” liturgije. Riječ, koja se nastanila u Marijinom djevičanskom krilu, u slavlju Božića dolazi ponovno pokucati na srca svakog kršćanina: prolazi i kuca. Svaki od nas je pozvan odgovoriti, poput Marije, s jednim osobnim i iskrenim “da”, stavljajući se potpuno na raspolaganje Bogu i njegovu milosrđu, njegovoj ljubavi. Koliko samo puta Isusa prolazi kroz naš život, i koliko put nam šalje anđela, i koliko puta to ne opažamo, jer smo toliko obuzeti, uronjeni u svoje misli, u svoje poslove pa čak, u ovim danima, u svje pripreme za Božić, da ne primijećujemo Njega koji prolazi i kuca na vrata našeg srca, tražeći da ga primimo, tražeći jedan “da”, poput Marijina. Jedan je svetac rekao: “Bojim se Gospodina koji prolazi”. Znate zašto se bojao? Zato da to ne primijeti i pusti ga da prođe. Kada osjetimo u svome srcu: “Želim biti bolji, bolja… Kajem se za ono što sam učinio…”. To upravo Gospodin kuca. Daje ti osjetiti ovo: želju da budeš bolji, želju da budeš bliže drugima, Bogu. Ako to osjetiš, zaustavi se. Gospodin je ondje! I odi se pomoliti, a možda i na ispovijed, da se malo očistiš… to je dobro. Ali sjeti se dobro: ako osjetiš tu želju da budeš bolji, to On kuca: ne puštaj ga da prođe!

U otajstvu Božića, uz Mariju je tiha prisutnost svetog Josipa, kao što se prikazuje u svim jaslicama – također u onima koje možete vidjeti ovdje na Trgu Sv. Petra. Marijin i Josipov primjer je za sve nas poziv da prihvatimo s potpunom otvorenošću duše Isusa, koji je iz ljubavi postao našim bratom. On dolazi donijeti svijetu dar mira: “na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!” (Lk 2, 14), kao što su u zboru navijestili anđeli pastirima. Dragocjeni dar Božića je mir, a Krist je naš pravi mir. I Krist kuca na naša srca da nam podari mir, mir duše. Otvorimo vrata Kristu!
Povjerimo se zagovoru naše Majke i svetog Josipa, da doživimo doista kršćanski Božić, slobodni svake svjetovnosti, spremni prihvatiti Spasitelja, koji je Bog-s-nama.

Nakon Angelusa
[…]
Ne zaboravite: Gospodin prolazi, i ako osjetiš želju da budeš bolji, to Gospodin kuca na tvoja vrata. Ovoga Božića Gospodin prolazi.
Svima želim ugodnu nedjelju i Božić ispunjen nadom, s vratima otvorenim Gospodinu, Božić ispunjen radošću i bratstvom.
Ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek! Doviđenja!