“Neka nam bude dano uvijek slijediti Onoga koji je Put, Istina i Život (Iv 14,6). Snagom njegove istine govorim čovjeku našega doba da shvati kolika su dobra brak, obitelj i život; te koliku opasnost predstavlja nepoštivanje tih stvarnosti i podcjenjivanje vrhunskih vrjednota koje utemeljuju obitelj i ljudsko dostojanstvo”. (Ivan Pavao II., Pismo obiteljima, Zagreb 1994., str. 113)

1. Kad god se nađemo pred jaslicama razmišljamo o čudesnom otajstvu Božjeg rođenja. Očima vjere, naime, promatramo u malom djetetu Bogo-čovjeka kako leži na slami. Doista, nedokučivo otajstvo i tajna Božjeg promisla. Zbog toga svečano božićno predslovlje i veli da je po tajni utjelovljene Riječi očima naše duše sinulo novo svjetlo. I dok u božićnom Djetetu spoznajemo Boga, budi se u nama čežnja za nebeskim dobrima. Otajstvo Božića najbolje povezuje nebo i zemlju, Boga i čovjeka. Jer, Dijete nam se rodilo, Bog nam je darovan. Ponesen radošću zbog tog događaja sveti je Karlo Boromejski uskliknuo: “Evo nam toli slavljenog vremena, dana spasenja, mira i pomirenja; vremena za kojim nekoć s toliko želja i uzdaha žuđahu žarko i gorljivo drevni patrijarsi i proroci. Evo dana što ga Crkva oduvijek svečano slavi u pobožnom raspoloženju i zahvaljivanju vječnome Ocu jer nam je poslao Onoga koji će nas pozvati u nebo i u rajske nas odaje uvesti, samu nam istinu otkriti, poštenu nas življenju poučiti, priopćiti plodove kreposti, obogatiti blagom svoje milosti i konačno primiti nas među sinove svoje i baštinike vječnog života”.
Zbog toga uz božićne blagdane dijelimo i primamo čestitke i izričemo dobre želje. Božić, naime, nije običan dan. To je Božji rođendan čijom zaslugom i mi postadosmo djeca Božja. U čarobnoj riječi “Božić” sabrana je i pohranjena stoljetna vjera i nada brojnih generacija koje su znale i vjerovale da ih ta čežnja vodi k izvoru sreće i života. Krist se zato rodio i došao na svijet “da ljudi život imaju, u izobilju da ga imaju”. Istina, našim umom mi ne možemo dokučiti razloge zašto je Bog došao s “nebeskih visina” u ovu našu dolinu suza? Zašto je odlučio postati čovjekom? Nema adekvatnog odgovora na ta pitanja, osim slutnje kako je to učinio jer je čovjeka volio. “Bog se utjelovio u ljudskoj povijesti jer se raduje čovjeku”, govorio je blaženi Ivan Pavao II.

2. Lijepo je i utješno čuti da se Bog raduje čovjeku. Posebice je lijepo da se u djetetu Isusu ostvarilo ono što su proroci davno navijestili, a pokoljenja s nestrpljenjem iščekivala. I dočekali radosni dan kad se u Betlehemu rodio, u okrilju Svete Obitelji Josipa i Marije čiji blagdan slavimo pet dana nakon Božića. Svojim rođenjem u obitelji Isus je posvetio svaku ljudsku obitelj. Zbog toga uz ovogodišnji Božić i blagdan Svete Obitelji obraćam se posebice vama, dragi roditelji, jer ovo je vaš dan. U ovoj drugoj godini našeg hoda u vjeri, koju smo posebice posvetili obitelji, potičem vas da razmišljate o Kristovom ulasku u po obitelji. Uloga i zamisao obitelji kao božanske institucije opisana je na stranicama Biblije gdje stoji da je Bog stvorio čovjeka, muško i žensko, te im u srce usadio zakone života i ljubavi. A Sin Božji se svojim utjelovljenjem “sjedinio sa svakim čovjekom” i sa svakom obitelji. Rođenjem od Djevice Marije “postao je uistinu jedan od nas” (GS 22). Radio je ljudskim rukama i ljubio ljudskim srcem. A veliki dio života proveo je u u nazaretskoj skrovitoj obitelji, gdje je poslušan roditeljima “rastao, jačao se i napunjao mudrošću i milošću Božjom koja je bila u njemu” (Lk 2, 40). Crkva stoga drži kako je među glavnim zadacima i ciljevima njezinog pastorala služiti i pomagati obiteljima.
U tom vidu potičem vas i pozivam, dragi roditelji, budite svjesni svoga obiteljskog zvanja i milosnog stanja kojeg ste baštinili sakramentom svete ženidbe. Svojim bračnim životom pozvani ste svjedočiti obiteljske vrjednote i unositi novu svježinu i polet u župne zajednice gdje živite i gdje se okupljate na svetim misama. Svojom pak aktivnom nazočnošću u društvu pozvani ste stvarati ozračje u kojem će se poštivati život i promicati društvene vrline koje se rađaju u obiteljskom odgoju. Vi na taj način najbolje pridonosite općoj obnovi Crkve i društva o čemu posebice govori papa Franjo. A ta nam je obnova sada toliko potrebna. Ona zapravo započinje s obnovom obitelji i osobnim posvećenjem svakog njezinog člana. Jer, povijest čovjeka kao i povijest ljudskog spasenja ide preko obitelji. Stoga je obitelj u središtu Božje pozornosti. A treba biti i u središtu društvene i crkvene brige i skrbi. Neka vam sveta Obitelj iz Nazareta pomogne ostvariti poslanje koje ste prihvatili činom sklapanja ženidbenog saveza, i neka vas prati svojom zaštitom i svojim nebeskim zagovorom.

3. Budući da je Božansko utjelovljenje usko povezano s obitelji, Isus i ove godine želi susresti sve naše obitelji. Jer, Božić je obiteljski blagdan. Zbog toga je potrebno da obitelj kao “intimna zajednica života i ljubavi” (GS 48) obnovi i učvrsti svoje zajedništvo. Neka tijekom godine koja je posvećena obitelji, svi bračni parovi u našoj Nadbiskupiji obilježe godišnjicu svoga vjenčanja i danih obećanja. Neka budu svjesne da su one osnovna stanica župne zajednice. Svetim ženidbenim vezom postale su “prvom životnom stanicom društva” i prvom školom “društvenih vrlina”. Zato im valja riječju i primjerom svjedočiti svoju vjeru, te zauzeto i aktivno sudjelovati u društvenom životu i poslanju Crkve (FC 18-64). Naime, supružnici su sakramentalnim brakom preuzeli pred Bogom i pred Crkvom doživotna obećanja “vjernosti, ljubavi i poštovanja”. I kao što je “Bog savezom ljubavi i vjernosti prišao svome narodu, tako u činu vjenčanja Spasitelj i Zaručnik Crkve dolazi u susret kršćanskim supruzima” (GS 48) i obnavlja prvotni naum koji je Stvoritelj upisao u srce muža i žene.
Božiću kao obiteljskom blagdanu ne treba posebne reklame i komentara. Sve je rečeno u samom događaju. Na zemlju je sišla svjetlost velika, a u rođenom djetetu Isusu dogodio se Božji poklon – dar zemlji, svim ljudima, svim vremenima i svim narodima. U malom djetetu na slami Bog je osobno radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa, te ušao u naše obitelji, i u našu osobnu povijest. Njegovo je ime Emanuel, Bog s nama. On je jedini Spasitelj jučer, danas i uvijeke. On se zato rodio i došao na svijet. Stoga i ove godine smijemo se nadati njegovom pohodu. U iščekivanju tog milosnog dolaska pod naš krov, u naše obitelji i naša naselja, od srca mu kličemo i molimo: Dođi, Gospodine Isuse! Jer znamo i vjerujemo: Tvoja su vremena i vjekovi!

Svim vjernicima Zadarske nadbiskupije želim sretan Božić i mirom blagoslovljenu Novu 2014. godinu, uz srdačan pozdrav u Gospodinu,

+ Želimir Puljić, nadbiskup