Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas se u Italiji i još nekim zemljama slavi Uzašašće Isusovo na nebo, koje se dogodilo četrdeset dana nakon Uskrsa. Razmatramo otajstvo Isusa koji izlazi iz našeg ovozemaljskog prostora i ulazi u puninu Božje slave, noseći sa sobom našu ljudskost. To jest, naša ljudskost po prvi put ulazi u nebo. U Evanđelju po Luki nam se pred oči stavlja reakcija učenika pred Gospodinom koji “rasta se od njih i uznesen bi na nebo” (24, 51). U njima nije bilo boli i izgubljenosti, već “mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem” (r. 52). To je povratak onih koji se više ne boje grada koji je odbacio Učitelju, koji je bio svjedokom Judine izdaje i Petrova nijekanja, raspršivanja učenika i nasilja vlasti koja se osjetila ugroženom.

Od toga je dana za apostole i svakog Kristova učenika postalo moguće živjeti u Jeruzalemu i svim drugim gradovima svijeta, čak i u onim najteže pogođenima nepravdom i nasiljem, jer je iznad svakoga grada isto nebo i svaki građanin može podići svoj pogled s nadom. Isus, pravi Bog i čovjek, svojim ljudskim tijelom je na nebu! To je također naša nada, i mi smo postojani u toj nadi ako nam je pogled upravljen k nebu.

U tome nebu prebiva Bog koji se objavio tako bliskim da je uzeo lice čovjeka, Isusa iz Nazareta. On ostaje zauvijek Bog-s-nama – upamtimo to: Emanuel, Bog s nama – i ne ostavlja nas same! Možemo uzdići svoj pogled k nebu i vidjeti pred nama našu budućnost. U uzašašću Isusa, raspetoga i uskrsloga, je obećanje našeg dioništva u punini života s Bogom.

Prije no što će se rastati od svojih prijatelja, Isus, govoreći o svojoj smrti i uskrsnuću, rekao im je: “Vi ste tomu svjedoci!” (r. 48). To jest učenici, apostoli su svjedoci Isusove smrti i uskrsnuća, a na onaj dan i Kristova uzašašća. Doista, nakon što su vidjeli Gospodina kako uzlazi na nebo, učenici su se vratili u grad kao svjedoci koji svima s radošću naviještaju novi život koji daje Raspeti Uskrsli, u čije će se ime “propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha” (r. 47). To bi svjedočenje – ne samo riječima, nego i svakodnevnim životom – trebalo svake nedjelje izlaziti iz naših crkvi kako bi tijekom tjedna ušlo u kuće, urede, škole, mjesta susreta i zabave, bolnice, zatvore, umirovljeničke domove, mjesta napučena useljenicima, gradska predgrađa… Ovo svjedočanstvo trebamo svakoga tjedna nositi: Krist je s nama; Isus je uzašao na nebo i s nama je; Krist je živ!

Gospodin nam je zajamčio da ćemo u tome navještaju i u tome svjedočenju biti “obučeni u Silu odozgor” (r. 49), to jest da će nam dati snagu Duha Svetoga. U tome se krije tajna toga poslanja: prisutnost uskrsloga Gospodina među nama, koji darom Duha nastavlja otvarati naše umove i srca, kako bismo naviještali njegovu ljubav i njegovo milosrđe također u sredinama koje pružaju najveći otpor. Duh Sveti je istinski tvorac mnogostrukog svjedočanstva koje Crkva i svaki krštenik daju u svijetu. Stoga, nikada ne smijemo zanemariti okupljanje na molitvu kako bismo uzdizali hvalu Bogu i zazivali dar Duha. U ovome tjednu koji nas vodi prema svetkovini Duhova, ostanimo u duhu u dvorani Posljednje večere, zajedno s Djevicom Marijom, kako bismo primili Duha Svetoga. Činimo to također sada, u zajedništvu s vjernicima okupljenim u svetištu u Pompejima na tradicionalnoj molitvi.

Nakon molitve Kraljice neba
Draga braćo i sestre, danas se obilježava 50. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, koji je proglašen na Drugom vatikanskom koncilu. Naime, koncilski oci, razmišljajući o Crkvi u suvremenom svijetu uvidjeli su ključnu ulogu komunikacija, koje “imaju moć podići mostove među ljudima, obiteljima, društvenim skupinama i narodima. I to kako u fizičkom prostoru tako i u digitalnom okruženju” (Poruka 2016.). Upućujem svim djelatnicima u sredstvima društvene komunikacije srdačan pozdrav uz želju da naš način komuniciranja u Crkvi uvijek ima jasan evanđeoski stil, stil koji ujedinjuje istinu i milosrđe.
[…]

Danas se u mnogim zemljama slavi Majčin dan; sjetimo se sa zahvalnošću i ljubavlju svih mama – onih koje su danas na Trgu, naših mama, one koje su još uvijek među nama i onih koje su se preselile u nebo – i povjerimo ih Mariji, Isusovoj mami. Pomolimo se zajedno za sve mame: Zdravo Marijo…
Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i do viđenja!