Zagreb, (IKA) – Čovjek je putnik, a njegov život putovanje. “Pred neumoljivom prolaznošću života, temeljno pitanje svakog čovjeka je: od kuda dolazim i kamo idem? Izaijina mrkla zemlja odražava srce čovječje, čovjeka koji ne poznaje cilj vlastitog putovanja, kamo želi doći”, piše vojni ordinarij Jure Bogdan u božićnoj poruci.
No, Izaija govori i o svjetlosti. O kakvoj je svjetlosti riječ? “Svjetlost Božićne noći koja prosvjetljuje čovjeka koji hoda u tami i obitava u zemlji tame, je ‘milost Božja’. Sam Bog postaje vidljiv i dostupan čovjeku. Očituje mu svoju ljubav, dobrohotnost, istinsko suosjećanje i aktivno sudioništvo na životnome putu. Čovjek je svjestan svoje grešnosti, mrkline vlastite duše i srca, svoje krhkosti i ograničenosti a iskustvo mu pokazuje da sam ne može nadvladati svoju ograničenost i nevolje na nemirnim morima oluja života. Upravo u toj tami, u toj noći Bog otkriva čovjeku svoje lice. Objavljuje mu svoju blizinu i ljubav, nježnost i milosrđe. Nudi mu spasenje”, ističe biskup.
Novorođenče u jaslama velika je i vidljiva svjetlost narodu koji je u tmini hodio, svjetlost koja obasjava one “što mrklu zemlju obitavahu”. To novorođenče je otajstvo i znak da se Bog “u Isusu Kristu, koji je čovjekom postao, ponudio kao smisao, put i uporište čovjekova života”, zaključuje biskup Bogdan, čestitajući Božić svim vjernicima Vojnog ordinarijata.

.