Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje ove Druge korizmene nedjelje donosi nam izvješće o Isusovu Preobraženju (usp. Mt 17, 1-9). Uzevši sa sobom trojicu apostola, Petra, Jakova i Ivana, Isus ih je poveo na visoku goru gdje se zbilo nešto čudesno i izvanredno: Isusovo lice „zasja… kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost” (r. 2). Tako je Gospodin tim sjajem u samoj svojoj osobi očitovao onu božansku slavu koju se moglo dokučiti vjerom u riječ koju je naviještao i njegova čudesna djela. Preobraženje prati, na brdu, ukazanje Mojsija i Ilije, koji „razgovarahu s njime” (r. 3).

„Sjajnost” koja karakterizira taj izvanredni događaj simbolizira njegovu svrhu: prosvijetliti umove i srca učenika da mogu jasno shvatiti tko je njihov Učitelj. To je bljesak svjetla kojim se iznenada otkriva Isusovo otajstvo i obasjava čitavu njegovu osobu i sav njegov život.

Zaputivši se odlučno prema Jeruzalemu gdje je morao podnijeti osudu na smrt razapinjanjem, Isus želi pripremiti svoje učenike na tu sablazan – sablazan križa –, sablazan koja je presnažna za njihovu vjeru i, istodobno, tim činom preobraženja unaprijed nagovješćuje svoje uskrsnuće, očitujući se kao Mesija, Sin Božji. Isus ih priprema za taj čas tuge i tolike boli. Naime, Isus se pokazuje drukčijim Mesijom od onoga kakvog se očekivalo, kakvog se zamišljalo, kakav bi po ljudima Mesija trebao biti: on nije snažni i slavni kralj, nego nenaoružani i ponizni sluga; nije gospodar koji posjeduje velika bogatstva – što je znak blagoslova –, nego siromah koji nema gdje glavu nasloniti; nije niti patrijarh s brojnim potomstvom, nego neženja bez kuće i bez gnijezda. Doista je riječ o stubokom drukčijoj Božjoj objavi, no znak koji najviše uznemiruje u tom skandaloznom izokretanju je križ. No upravo će po križu Isus doći do slavnog uskrsnuća, koje će biti definitivno, ne poput ovog preobraženja koje je trajalo jedan trenutak, jedan časak.

Isus preobražen na gori Tabor htio je učenicima pokazati svoju slavu ne kako bi ih odvratio od toga da idu putem križa, već da pokaže kamo križ vodi. Tko s Kristom umire, s Kristom će i uskrsnuti. Križ predstavlja vrata prema uskrsnuću. Tko se bori zajedno s Njim, pobijedit će s Njim. To je poruka nade sadržana u Isusovu križu, koja nas poziva da budemo jaki u svom životu. Kršćanski križ nije ukrasni predmet koji držimo u svojim domovima ili komad nakita koji nosimo, već je kršćanski križ podsjećaj na ljubav kojom se Isus žrtvovao kako bi spasio ljudski rod od zla i grijeha. U ovom vremenu korizme s pobožnošću kontemplirajmo sliku križa, Isusa na križu: to je simbol kršćanske vjere, to je simbol Isusa koji je za nas umro i uskrsnuo. Neka nam križ obilježava sve etape našeg korizmenog hoda kako bismo sve bolje razumjeli težinu grijeha i vrijednost žrtve kojom nas je Otkupitelj spasio.

Presveta Djevica znala je kontemplirati Isusovu slavu skrivenu u njegovu čovještvu. Neka nam ona pomogne biti s Njim u tihoj molitvi, pustiti da nas obasja svojom prisutnošću, da bismo u srcu, pa i usred najtamnije noći, nosili odraz njegove slave.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre, izražavam svoju blizinu gvatemalskom narodu koji je zavijen u crno zbog teškog i žalosnog požara koji je izbio u domu za nezbrinutu djecu Virgen de la Asuncion, u kojem je smrtno stradalo i povrijeđeno više djevojaka koje su ondje boravile. Neka Gospodin primi njihove duše, udijeli ozdravljenje povrijeđenima, utješi ožalošćene obitelji kao i čitav narod. Molim i pozivam i vas da molite zajedno sa mnom za sve djevojke i mladiće, djevojčice i dječake koji su žrtve nasilja, zlostavljanja, iskorištavanja i ratova. To je pošast, to je pritajeni krik koji svi moramo čuti. Ne smijemo se više praviti da smo gluhi i slijepi.
[…]
Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas ne zaboravite moliti za mene. Dobar ručak i doviđenja!