Zagreb, 27. 3. 1997. (IKA) – “Suočeni s teškim krizama svijeta: moralnim, duhovnim, socijalnim, gospodarskim, političkim i civilizacijskim uopće, neizbježivo nam se i opetovano nameće pitanje o čovjeku. Što je taj čovjek i što se s njim događa? On je subjekt svih tih kriza. One se zapravo u čovjeku događaju”, ustvrdio je, između ostalog, na početku uskrsne poruke zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić. Navodeći koncilsku konstituciju “Gaudium et spes” (Radost i nada) u kojoj se ističe vjerovanje Crkve “da se u njezinu Gospodinu i Učitelju nalazi ključ, središte i cilj sve ljudske povijesti” kardinal je ustvrdio da je čovjek misterij “misterij u svakoj zloći; ponosi se do oholosti svojom moći; očituje svoju okrutnost bez truna samilosti prema drugom čovjeku; može biti neutaživ u mržnji, nezasitan u pohlepi, bezgranično sebičan da udovolji svojim pohotama”. “Stoga Crkva poziva svoje sinove i kćeri, koji su krštenjem ucijepljeni u Otajstvo Kristovo, da budu svojim životom svjetlo i sol zemlje (usp. Mt 5, 13-14), da ispituju svoju savjest. Kristovi su učenici pozvani svjedočiti za Isusa Krista kao jedinog osloboditelja čovjeka od svih ropstava i ovisnosti. Kristovi su vjernici, na svim razinama odgovornosti, pozvani živjeti kao oni koji su Gospodina vidjeli”, istaknuo je kardinal. Podsjećajući potom na pismo Svetog Oca u pripremi za Veliki jubilej 2.000 u kojem je Papa pozvao vjernike na ispit savjesti kardinal Kuharić je rekao: “Danas se stvara kroz medije mit o ‘modernom čovjeku’ kojemu treba biti sve podloženo, pa i samo Bog. Apostol Pavao poznaje razliku samo između staroga i novoga čovjeka. Starije čovjek u svakom vremenu stari čovjek po tome što je neobraćen i rob grijeha. Novi je čovjek čovjek obraćen od zloće i preobražen Kristovim otkupljenjem i svjetlost svetosti”, istaknuo je zagrebački kardinal.