Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnje nam Evanđelje predstavlja Isusa koji, na putu prema Cezareji Filipovoj, pita učenike: “Što govore ljudi, tko sam ja?” (Mk 8, 27). Oni odgovaraju ono što su čuli od ljudi: neki su ga smatrali Ivanom Krstiteljem koji je ustao od mrtvih, drugi Ilijom ili nekim od proroka. Narod je cijenio Isusa i smatrao ga “Božjim poslanikom”, ali ga još uvijek nije uspio prepoznati kao obećanog Mesiju, prethodno najavljenog i očekivanog od sviju. Isus pogleda apostole te ih dalje pita: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” (r. 29). Eto najvažnijeg pitanja kojim se Isus izravno obraća onima koji su išli za njim, da bi provjerio njihovu vjeru. Petar, u ime svih, iskreno uskliknu: “Ti si Krist” (r. 29). Isus ostaje pogođen Petrovom vjerom, prepoznaje da je ona plod milosti, posebne milosti Boga Oca. I tada otvoreno otkriva učenicima ono što ga čeka u Jeruzalemu to jest da “Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi… da bude ubijen i nakon tri dana da ustane” (r. 31)
Čuvši to isti taj Petar, koji je netom ispovjedio svoju vjeru u Isusa Mesiju, je sablažnjen. Uzima na stranu Učitelja i prekorava ga. A kako reagira Isus? Uzvraća istom mjerom Petru, prekorava ga zbog toga i to vrlo oštrim riječima: “Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” (r. 33). Isus opaža da se u Petru, kao i u ostalim učenicima – pa i u svakome od nas – Očevoj milosti suprotstavlja napast Zloga, koji nas želi odijeliti od Božje volje. Naviještajući da treba patiti, umrijeti i potom uskrsnuti, Isus želi staviti do znanja onima koji ga slijede da je on ponizni Mesija i sluga. On je Sluga koji se pokorava Očevoj riječi i volji, sve do potpunog žrtvovanja vlastitoga života. Zbog toga, obraćajući se čitavom ondje okupljenom mnoštvu, govori da svaki onaj koji želi biti njegov učenik mora prihvatiti da bude sluga, kao što je on postao slugom, te upozorava: “Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga” (r. 35).
Nasljedovati Isusa znači uzeti vlastiti križ – svi ga imamo… – i pratiti ga na njegovu putu, nimalo ugodnom putu koji nije put uspjeha, prolazne slave, već put koji vodi pravoj slobodi koja oslobađa od sebičnosti i grijeha. To znači jasno odbaciti svjetovni mentalitet koji vlastiti “ja” i vlastite interese stavlja u središte života: to nije ono što Isus želi od nas! Naprotiv, Isus nas poziva da izgubimo svoj život za njega, za njegovo evanđelje, da bismo ga primili obnovljenog i ispunjenog. Sigurni smo da taj put na kraju vodi k uskrsnuću, punom i konačnom životu s Bogom. Odlučiti slijediti njega, našeg Učitelja i Gospodina, koji se učinio slugom sviju, traži od nas da kročimo za njim i da ga pozorno slušamo u njegovoj riječi – sjetite se onoga: pročitati svaki dan jedan odlomak iz Evanđelja – i u sakramentima.
Ovdje na Trgu ima mladih: mladića i djevojaka. Pitam vas: jeste li osjetili želju slijediti Isusa izbliza? Razmislite. Molite. I dopustite da vam Gospodin govori.
Neka nam Djevica Marija, koja je slijedila Isusa sve do Kalvarije, pomogne da uvijek čistimo svoju vjeru od lažnih slika Boga, kako bismo potpuno prionuli uz Krista i njegovo evanđelje.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
danas će u Južnoafričkoj Republici biti proglašen blaženim Samuel Benedikt Daswa, otac obitelji, koji je ubijen 1990. godine – prije svega 25 godina – zbog vjernosti evanđelju. U svojem je životu uvijek pokazivao veliku dosljednost, hrabro zauzimajući kršćanske stavove i odbacujući svjetovne i poganske običaje. Neka njegovo svjedočanstvo osobito pomogne obiteljima u širenju Kristove istine i ljubavi. Njegovo se svjedočanstvo pridružuje svjedočenju tolike naše braće i sestara – mladih, starijih, djece – koje se progoni, protjeruje i ubija zbog toga što ispovijedaju Isusa Krista. Svim tim mučenicima, Samuelu Benediktu Daswi i svima ostalima, zahvaljujemo na njihovom svjedočanstvu i molimo ih da nas zagovaraju.
[…]
Svima želim ugodnu nedjelju. I molim vas, ne zaboravite moliti za mene! Dobar tek i do viđenja!