ISUSOV LIK U "NEW AGE"-u Pitanje koje je Isus uputio apostolima: "Što vi kažete, tko sam ja?", danas se postavlja na nove načine, posebno glede vjesnika eklektičkoga i sinkretističkog pseudo-religijskog pokreta nazvanog "New age" (Novo doba), budući da

Krista predstavljaju nasuprot Budi, Krišni i ostalim “svetim ljudima”. Krist u “doba vodenjaka”, ističu sljedbenici New agea, predstavlja se kao osobnost širokih vidika, ne toliko kao sudac, već ponajprije kao “učitelj” između “ostalih učitelja duhovne ljestvice”, koji bi trebao odvesti ljudski rod prema “novom dobu” prosvjetljenja i sklada. Krist New agea je gnostički Krist, nije nikakav spasitelj, put, istina i život koji pomiruje s Bogom Ocem već je objavitelj tajne mudrosti i spoznaje (gnoze), koja njegove učenike podučava da su božanski toliko koliko i on.
O tome je shvaćanju Krista za Radio Vatikan govorio don Alessandro Olivieri Pennesi, i sam pisac zapaženog članka o poimanju Krista u New ageu, koji je pojasnio da “predstavnici New agea Boga smatraju neosobnom i kozmičkom silom koja prožima svemir, a čovjek je dio toga neosobnog Boga. Stoga i osnovni problem čovjeka nije njegova grješnost, već nepoznavanje te božanske naravi.” Za pripadnike New agea “Isus je svoje poslanje shvaćao kao ‘put’ koji bi čovječanstvo trebao dovesti do postizanja svijesti za ‘kritiku’. Takvo poimanje Krista u New ageu proizlazi iz ideja brojnih filozofskih skupina i već postojećih vjera, pa je po tom pitanju dosljedan s onime što se o njemu govori kao o eklektičkome i sinkretističkom pokretu. Tri su glavne crte po kojima se prepoznaje neognostičko shvaćanje Krista. To shvaćanje ne proistječe iz biblijski priznatih izvora, već iz ‘privatnih objava’ ili objava koje dolaze iz teozofije, antropozofije i nekih drugih škola. Za utemeljiteljicu teozofije, Blavatsky, Krist se nalazi u svakom čovjeku te mu na taj način posvješćuje njegovo božanstvo. Steiner, osnivač antropozofije, govori o postojanju dvojice Isusa u koje je ‘sišla’ Kristova bit, no negira izravno sudjelovanje te biti u raspeću. Prema utemeljiteljici tzv. “arkanske škole”, Bailey, poopćeno iščekivanje obilježava naše suvremeno doba: objavom Krista-Avatara doći će se do uspostavljanja nove svjetske religije koju čovječanstvo očekuje.”
Nastavljajući svoje tumačenje tog pokreta, don Alessandro navodi kako je “New age vrlo složena stvarnost jer se sastoji od mnogo sastojnica: neorganizirani pokret (network), ‘viđenje svijeta’, nova duhovnost i mnogo drugog”, pa bi “kršćanin ponajprije trebao pozorno slušati te budno i kritički razlikovati ono što je u New ageu prihvatljivo, barem kao izričaj dubokih duhovnih potreba. Istodobno bi trebao uočiti što je u tom učenju prijeporno i neprihvatljivo za čovjeka i cjelovito viđenje njegova dostojanstva kao stvorenja Božjega. Crkva, ‘stručnjak u čovječnosti’, prihvaća izazov New agea, pomažući osobama da ponovno pronađu osobnu protegu spasenja u spasenjskom susretu s Kristom, pravim Bogom i pravim čovjekom.” (DL)