Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje ove Pete korizmene nedjelje govori o Lazarovu uskrsnuću. To je vrhunac u nizu Isusovih čudesnih “znamenja”: preveliko je to i previše božansko djelo da bi ga veliki svećenici mogli tolerirati, te su, nakon što su za to doznali, odlučili ubiti Isusa (usp. Iv 11, 53)
Kada je Isus došao, Lazar je već tri dana bio mrtav. Njegovim sestrama, Marti i Mariji, kazao je riječi koje su se trajno urezale u pamćenje kršćanske zajednice. Reče tada Isus: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada” (Iv 11, 25-26). Na temelju tih Gospodinovih riječi mi vjerujemo da se život onoga koji vjeruje u Isusa i drži se njegove zapovijedi nakon smrti preobražava u novi život punine i besmrtnosti. Kao što je Isus u svome tijelu uskrsnuo, a nije se vratio zemaljskom životu tako ćemo i mi uskrsnuti u našim tijelima koja će se preobraziti u slavna tijela. On nas čeka kod Oca i snaga Duha Svetoga, koji je uskrisio Njega, također će uskrisiti i one koji su sjedinjeni s Njim.

Pred zapečaćenim grobom svoga prijatelja Lazara, Isus “povika iza glasa: ‘Lazare, izlazi!’ I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom” (rr. 43-44). Ovaj odlučni povik upućen je svakom čovjeku, jer svi smo označeni smrtnošću, svi mi; glas je to Onoga koji je Gospodar života i koji želi “u izobilju da ga imaju” (usp. Iv 10, 10). Krist se ne miri s grobovima koje smo izgradili našim opredjeljenjima za zlo i smrt, s našim pogreškama, s našim grijesima. Krist se s tim ne miri! On nas poziva, gotovo nam naređuje da iziđemo iz groba u koji su nas zakopali naši grijesi. Uporno nas poziva da izađemo iz mračne tamnice u koju smo se zatočili, zadovoljivši se lažnim životom, životom sebičnosti i osrednjosti. Kaže nam: “Izlazi!” To je lijep poziv na istinsku slobodu, poziv da dopustimo da nas duboko zahvate te riječi koje Isus danas ponavlja svakom od nas, poziv da se oslobodimo “zavoja” oholosti, jer nas ta oholost čini robovima, robovima nas samih, robovima tolikih idola i tolikih stvari. Naše uskrsnuće započinje od toga: kada odlučimo poslušati Isusovu zapovijed i izađemo na svjetlo, u život; kada nam s lica padnu maske – toliko smo puta skriveni iza “maske” grijehom, maske trebaju pasti! – te ponovno pronađemo hrabrost svoga izvornog lica, stvorena na sliku i priliku Božju.

Čin kojim Isus uskrisuje Lazara od mrtvih pokazuje koliko daleko može doprijeti snaga Božje milosti te samim tim dokle može doprijeti naše obraćenje, naša promjena. Dobro me poslušajte: Božje milosrđe, ponuđeno svima, ne pozna granica! Božje milosrđe, ponuđeno svima, ne pozna granica! Upamtite dobro tu rečenicu. Možemo je zajedno ponoviti: “Božje milosrđe, ponuđeno svima, ne pozna granica!”. Recimo to zajedno: “Božje milosrđe, ponuđeno svima, ne pozna granica!” Gospodin je uvijek spreman podići grobni kamen naših grijeha, koji nas dijeli od Njega – Svjetlosti živih.

Nakon Angelusa
Sutra će se u Ruandi obilježiti dvadeseta obljetnica genocida počinjenog protiv Tutsija godine 1994. Ovom prigodom želio bih narodu Ruande izraziti svoju očinsku blizinu, potičući ga da nastavi s odlučnošću i nadom proces pomirenja koji je već pokazao svoje plodove; te da nastoji oko ljudske i duhovne obnove zemlje. Svima poručujem: Ne bojte se! Svoje društvo gradite na stijeni Evanđelja, u ljubavi i skladu, jer jedino se tako izgrađuje trajan mir! Na sav ljubljeni narod Ruande zazivam majčinsku zaštitu naše Gospe od Kibeha. Rado se sjećam i dragih biskupa iz Ruande koji su tijekom protekloga tjedna boravili u Vatikanu. Pozivam sve da se molitvom Zdravo Marijo, pomole Gospi od Kibeha.
[…]
Prošlo je točno pet godina od potresa koji je pogodio grad L’Aquilu i okolicu. U ovom trenutku želimo se pridružiti toj zajednici koja je toliko prepatila, i koja još uvijek pati, bori se i nada, s velikim pouzdanjem u Boga i Gospu. Molimo za sve žrtve: neka trajno žive u Gospodinovu miru. I molimo za uskrsni hod puka L’Aquile: neka solidarnost i duhovni preporod budu snaga materijalne obnove.
Molimo i za žrtve virusa ebole koji se širi Gvinejom i susjednim zemljama. Neka Gospodin podupre napore oko suzbijanja početaka epidemije i pružanja njege i pomoći svima potrebitima.
I sada želim učiniti malu gestu za vas. Proteklih sam nedjelja predlagao svima vama da si nabavite malo Evanđelje, koje ćete nositi sa sobom tijekom dana, da biste ga mogli često čitati. Zatim sam se sjetio drevne tradicije Crkve da se katekumenima, dakle onima koji se pripremaju za primanje krštenja, u korizmi dadne Evanđelje. Danas želim darovati vama koji ste na ovome Trgu – ali kao znak za sve – Evanđelje u džepnom formatu [pokazuje knjižicu]. Podijelit će vam se besplatno. Na Trgu postoje mjesta na kojima se dijeli. Vidim ih tamo, tamo tamo… Dođite do tih mjesta i uzmite Evanđelje. Uzmite, nosite ga sa sobom i čitajte svakoga dana: sam Isus ondje progovara! To je Isusova riječ: to je Isusova riječ!
I poput njega vam govorim: besplatno primiste, besplatno daje, dajte poruku evanđelja! Ali možda neki misle da to nije besplatno. “Koja mu je cijena? Koliko moram platiti, oče?” Učinimo jednu stvar: u zamjenu za taj dar učinite neko dobro djelo, djelo nesebične ljubavi, pomolite se za neprijatelje, pomirite se s nekim ili nešto tome slično. Danas se Evanđelje može čitati i uz pomoć nekih tehnoloških sredstava. Bibliju se može nositi sa sobom u mobitelu, na tabletu. Važno je čitati Božju riječ, svim sredstvima, ali čitati Božju riječ: Isus nam ondje progovara! I prihvatiti je otvorena srca. Tada će dobro sjeme donijeti roda.
Želim vam ugodnu nedjelju i dobar tek! Doviđenja!