Draga braćo i sestre, dobar dan!
“Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti” (Lk 5, 12): tako glasi molba koju je, kako smo čuli, Isusu uputio jedan gubavac. Taj čovjek ne traži samo da bude izliječen, već da se “očisti”, odnosno da bude u potpunosti ozdravljen, u tijelu i srcu. Naime, guba je smatrana jednim oblikom Božjeg prokletstva, duboke nečistoće. Gubavac se morao držati daleko od svih; nije mogao ući u hram ni pribivati nijednom bogoslužju. Bio je daleko od Boga i od ljudi. Tužan su život vodili ti ljudi!

Bez obzira na to, taj se gubavac ne miri niti s bolešću niti s uredbama koje ga isključuje iz društva. Da bi došao do Isusa, nije se bojao prekršiti zakon i ući u grad – što nije smio činiti, što mu je bilo zabranjeno –, a kad ga je našao “padne ničice i zamoli ga: ‘Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti'” (r. 12). Sve što je ovaj čovjek, koji je smatran nečistim, učinio i rekao izraz je njegove vjere! Priznaje Isusovu moć: uvjeren je da ima moć ozdravljenja te da sve ovisi o njegovoj volji. Ta vjera je snaga koja mu je omogućila raskinuti svaku konvenciju i tražiti susret s Isusom i, pavši na koljena, oslovljava ga s “Gospodine”. Molitva gubavca pokazuje da kad pristupamo Isusu nisu nam potrebni dugi govori. Dovoljno je samo nekoliko riječi, važno je da su one praćene punim pouzdanjem u njegovu svemoć i dobrotu. Pouzdati se u Božju volju znači zapravo predati se njegovom beskrajnom milosrđu. Nešto ću vam povjeriti iz mog osobnog života. Navečer, prije nego pođem spavati, molim tu kratku molitvu: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti”. Izmolim usto pet Očenaša, po jedan za svaku od Isusovih rana, jer Isus nas je svojim ranama očistio. Ali ako ja to činim, to možete činiti i vi, u vašoj kući, i reći: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti” i misliti pritom na Isusove rane te izmoliti po jedan Očenaš za svaku od njih. A Isus nas uvijek sluša.

Isusa je duboko ganuo taj čovjek. U Markovu Evanđelju se ističe kako “pruži ruku, dotače ga se pa će mu: ‘Hoću, budi čist!” (1, 41). Isusova gesta prati njegove riječi i po njoj njegovo učenje postaje još jasnije. Protivno propisima Mojsijeva zakona, koji je zabranjivao približiti se gubavcu (Pnz 13, 45-46), Isus pruža ruku i čak ga dotiče. Koliko samo puta mi susrećemo siromaha koji nam dolazi ususret! Znamo biti i velikodušni, pokazati samilost, ali ga redovito ne dodirujemo. Damo mu novčić, bacimo ga tamo, ali izbjegavamo dotaći ruku. A zaboravljamo da je riječ o Kristovu tijelu. Isus nas uči da se ne plašimo dodirnuti siromaha i onoga koji je isključen, jer u njima je on sam. Dodirnuti siromaha može nas očistiti od licemjerja, a njegovo nas stanje može prodrmati. Dotaći isključene. Danas su sa mnom ovdje ovi mladi. Mnogi misle da je bilo bolje da su ostali u svojoj zemlji, ali ondje su mnogo trpjeli. To su naše izbjeglice, ali mnogi ih smatraju isključenima. Molim vas, pa to su naša braća!

Kršćanin nikoga ne isključuje, daje mjesto svima, daje svima doći.
Nakon što je ozdravio gubavca, Isus mu zapovijeda da o tome nikome ne govori ali mu isto tako kaže: “otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo” (r. 14). Ovakav Isusov stav pokazuje najmanje tri stvari. Prvo: milost koja djeluje u nama ne teži senzacionalizmu. U pravilu djeluje u diskreciji i bez buke. Kako bi izliječila naše rane i povela nas putem svetosti djeluje tako da strpljivo oblikuje naše srce prema Srcu Gospodinovu, kako bi tako da ono sve više usvojilo njegove misli i osjećaje. Drugo: dajući svećenicima da službeno provjere primljeno ozdravljenje i prinoseći pritom propisanu žrtvu, bivši gubavac biva ponovno primljen u zajednicu vjernikâ i uključen u društvo. Tim uključenjem njegovo je ozdravljenje dovršeno. Kao što je i sam molio, sada je potpuno očišćen! Konačno, pokazujući se svećenicima, bivši gubavac daje im svjedočanstvo o Isusu i njegovoj mesijanskoj vlasti. Snaga samilosti kojom je Isus izliječio gubavca, dovela je vjeru ovoga čovjeka do toga da se on otvorio poslanju. Bio je isključen, a sada je jedan od nas!

Sjetimo se sebe i naših bijeda… Svatko ima svoje vlastite. Promislimo iskreno. Koliko ih puta prekrivamo licemjerjem “lijepih manira”! Upravo tada potrebno je da ostanemo sami, da se bacimo na koljena pred Gospodina i molimo: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti”. Činite to, činite to prije spavanja, svaku večer. A sada kažimo zajedno tu lijepu molitvu: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti”.