Split, (IKA) – Isusovac Radojko Karaman proslavio je s rodbinom i prijateljima zlatni svećenički jubilej, 50 godina svećeništva, u nedjelju 12. rujna u crkvi Srca Isusova na splitskom Manušu. U koncelebraciji s o. Karamanom sudjelovali su isusovački provincijal Ivan Koprek, generalni ekonom o. Ante Tustonjić, dugogodišnji misionar u Africi o. Luka Lučić i magistar isusovačkih novaka o. Stipo Balatinac. Čestitavši slavljeniku o. Stipo je pročitao čestitku isusovačkoga generala o. Adolfa Nicolasa, a svoju čestitku i prigodnu riječ izrekao je i provincijal Koprek.

Radojko Karaman rođen je 6. lipnja 1931. godine u Dicmu. Zbog očeve službe i političkih prilika obitelj se često selila: Mešeište kod Ohrida, Split, Klis, Dicmo, Tešica kod Niša, Niš, Vis (Radojko započeo osnovnu školu), Šibenik, Dugopolje, Sinj (završio osnovnu školu). Na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju pohađao je kao vanjski đak prva dva razreda, a kad su je partizani dokinuli, završio je 3. i 4. razred na gradskoj gimnaziji. God. 1942. bila je veoma bremenita: ostao je bez oca Mate; partizani su ga zarobili i izmasakriranog bacili u jamu na Svilaji. Zatim su mu partizani ubili i strica don Šimuna, župnika u Dugopolju, a potom i njegova kapelana, mladomisnika don Jozu Čulina, velikog kućnog prijatelja. Obitelj je ostala bez mirovine. Majka Marica jedva je preboljela tifus. Brat mu je bogoslov Tomislav 1944. odveden u partizane, a sestra Milutina pred maturu izbačena iz škole. Majka osjećajna, ali jaka žena sve je to prebrodila, bila je žena izvanredne vjere i pouzdanja u Božju providnost. U Sinju je Radojko imao snažan duhovni oslonac u franjevcima, posebno mu je mnogo značio fra Vjeko Vrčić i fra Stanko Petrov kojemu je često ministrirao. Čitajući o isusovcima, osobito o o. Gabriću i misionarima, poželio je biti jedan od njih. U kolovozu 1946. došao je u splitsku rezidenciju, a pohađao je sjemenišnu gimnaziju. Nakon završenog 5. razreda gimnazije stupio je 28. kolovoza 1947. u novicijat na Fratrovcu. Nastavio je na Šalati gimnaziju i maturirao. Godine 1952. počeo je trogodišnji studij filozofije na Jordanovcu, ali s prekidom od dvije godine služeći vojni rok u Srbiji. Prije studija teologije bio je godinu dana pomoćnik ekonoma u Dječačkom sjemeništu na Šalati. Teologiju je studirao u Palmotićevoj, gdje je i zaređen za svećenika 27. srpnja 1960. Na jesen 1961. postavljen je za prefekta prvoškolcima u Dječačkom sjemeništu na Šalati. Sljedeće godine upisao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na sjemenišnoj gimnaziji predavao je povijest i osnove marksizma, a dvije godine bio je i generalni prefekt. U jesen 1965. odlazi u Opatiju, u 3. probaciju. Nastavlja studirati povijest, ali uskoro na dvije godine vrši službu ministra skolastika na Jordanovcu. Zatim ga general postavlja za rektora u novom Sjemeništu “Augustin Bea” na Fratrovcu (1969-1975). Povijest je diplomirao 1972. General Pedro Arrupe 1975. imenovao ga je provincijalom. Tu službu vrši do 1981. kad se opet vraća na Šalatu, predaje povijest i osnove marksizma, odnosno društveno uređenje. Ujedno na Jordanovcu radi kao pomoćnik u knjižnici. Uz to 1988. preuzima brigu oko dobivanja građevinske dokumentacije za gradnju crkve i knjižnice na Jordanovcu. Prema projektu prof. ing. Ante Vulina vodi gradnju kompleksa koji se sastojao od crkve s pastoralnim centrom, zgrade knjižnice i fakulteta (1993-2000). Kraće vrijeme bio je i kućni ekonom. Pastoralno najviše djeluje kao ispovjednik. Tako je svake nedjelje i većih blagdana ispovijedao u župi sv. Pavla-Retkovec (1991-2006), a bio je redoviti ispovjednik i ekshortator karmelićanki na Vrhovcu i sestara od Pohođenja (Corpus Domini). Upravu knjižnice 2002. prepušta novom ravnatelju; ostaje još kao pomoćnik katalogizirajući “rara”, knjige tiskane od 1501-1850. Nakon 59 godina napušta Zagreb, provincijal ga postavlja za socija magistra novaka u Splitu. Tu dužnost obnaša od 18. rujna 2006. do 7. rujna 2009. kad je predaje o. Mati Samardžiću. Nastavlja djelovati u Splitu najviše kao ispovjednik u crkvi Srca Isusova i po samostanima redovnica.