Velika Gorica, (IKA) – U Godini posvećenog života, na poticaj župnika Norberta Ivana Koprivca, vjernici župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici nastavljaju upoznavati muške i ženske redovničke zajednice. Nakon karmelićana, klanjateljica Krvi Kristove, isusovaca, kapucina, dominikanki i uršulinki, u subotu 28. studenoga predstavile su im se Isusove male sestre.
Male sestre Sonja, Angelika i Blaženka župljanima okupljenima u Pastoralnom centru Nazaret pjesmom, meditacijom i prezentacijom približile svoju redovničku zajednicu. U Crkvi, Isusove male sestre imaju specifično poslanje: svjedočiti čitavim svojim životom stvarnost Betlehema i Nazareta. Tako se pridružuju djelu Krista – Spasitelja, započetom u nemoći jaslica, a dovršenom u bijedi Križa. U svijetu su prisutne na svim kontinentima, u 70 zemalja živi 1200 malih sestara iz 70 naroda. Isusove male sestre žive u malenim, međunarodnim bratstvima u želji da budu znak Božje nježnosti u jednostavnosti i poštovanju prema svakoj osobi. Njihovo je poslanje svjedočiti životom Isusa u kontemplativnom, redovničkom životu u svijetu. Pozvane su ići od euharistije ljudima, od ljudi do klanjanja u tišini s molitvom za Crkvu, svijet, siromašne, one s kojima žive i s kojima su povezane. Povlače se redovito u mjesecu na dva dana molitve u tišini kako bi bile Božje. Žive blizinu s ljudima u susretima i na jednostavnim, običnim poslovima u kući, kao spremačice u bolnici ili radnice na traci. U Karlovcu, iz kojeg su se nedavno preselile u Zagreb, radile su poslove poput čuvanja djece, kao socijalna radnica i u školi kao asistent djeteta s poteškoćama vida.
Povijest Bratstva Isusovih malih sestara počinje blaženim Isusovim malim bratom Karlom (Charles de Faucauld) koji je rođen 1858. u Francuskoj. Odgojen je u vjerničkoj obitelji. Kad mu je bilo 15 godina gubi vjeru. Upisuje se u vojnu školu. Kao časnik poslan je u Alžir. U islamskom okruženju doživljava obraćenje. Boga, milosrdnog Oca, susreće u sakramentu pomirenja i u euharistiji. Na hodočašću u Svetu zemlju duboko je potresen susretom s Isusom u Nazaretu. Ulazi u trapiste. Sedam godina živi monaškim životom u malom samostanu u Siriji. Duboko čezne živjeti poput Isusa u Nazaretu. Dopuštenjem poglavara napušta trapiste i nastanjuje se u Nazaretu, kod sestara klarisa. Nakon svećeničkog ređenja odlazi u Alžir. Živio je s nomadima. Malen i pristupačan, postaje im prijatelj i brat. Umire 1. prosinca 1916. Sljedeća će godina biti u znaku 100 obljetnice njegove smrti. Duhovna obitelj brata Karla svjedoči plodnost njegovih traženja. Danas postoji 21 zajednica, od toga 13 redovničkih, 15.000 članova, na svim kontinentima, u 90 zemalja.
Utemeljiteljica reda Isusovih malih sestara, mala sestra Magdalena, rođena je 1898. u Francuskoj. Od malena je obilježena bolnim iskustvom granica. Stoga je cijeli život tražila granice, prelazila ih i osnivala zajednice. Od djetinjstva je nosila u sebi čežnju posvetiti život Bogu. U Alžiru na blagdan Male Gospe 1939. osnovala je Isusove male sestre. Osjetila je poziv da zajednicu proširi na sve kontinente. Magdalena odlazi na Bliski istok, na put oko svijeta, godinama posjećuje zemlje srednje i istočne Europe kako bi svima koji trpe donijela Božju Ljubav. Umrla je u Rimu 6. studenoga 1989. Na dan njena ispraćaja pao je Berlinski zid i otvorile su se granice koje je godinama prelazila.
Mala sestra Sonja, rodom iz Maribora, posvjedočila je o pozivu koji je osjetila u 24.-oj godini. Premda je iz vjerničke obitelji u kojoj se molila krunica, nitko od njezinih prijatelja nije išao u crkvu pa joj je vjera izblijedjela. U njoj je bila čežnja za ljudskim vrednotama. Boga je susrela u Taizeu, bila je dirnuta taizeovskim napjevima i duhovnošću brata Karla. Bog je postao njezinim prijateljem. Kad ga je upoznala, nije mogla nastaviti živjeti bez njega. U samostan je ušla s 28 godina. Odlazi u Zagreb i pamti prvi susret s malim sestrama u Trnju. Ganula ju je njihova toplina. Bilo joj je jasno da je našla ono što je tražila. Bila je u Kosovu, u Prištini, u zajednici. Postala je svjesna da je napustila svoj narod i domovinu ali je osjetila da joj je Bog stostruko vratio to što je zbog Njega sve napustila, 38 godina je u zajednici i taj je život za nju veliki dar.
Mala sestra Angelika rodom je iz pobožne poljske obitelji. Sjeća se kako ju je mama, kad je imala 16 godina, pozvala da ide s njom na misu. Tog je dana u molitvi vjernika bio zaziv “Žetva je velika, ali radnika je malo. Molimo Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.” Druga je nakana bila za redovnička zvanja. Kad su vjernici u crkvi rekli “Gospodine usliši nas”, imala je osjećaj da su se svi okrenuli k njoj i da je molitva bila namijenjena za nju. Nakon jedne ozbiljnije molitve odlučila je nešto promijeniti u životu. Imala je priliku sresti Boga u riječi Božjoj. Čitala je malog brata Karla. Dotaknula ju je i privukla jednostavnost sestara koje su u zajednici.
Malu sestru Blaženku, koja je iz župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici, posebno je dotakao poziv pape Franje da se vratimo na radost Isusova pogleda. Primila je dar vjere u obitelji i vjera je postala njezino uvjerenje. U rodbini ima redovnika i redovnica i uvjerena je da su oni izmolili njezino zvanje. U 12-oj godini odlučila je da bi željela biti redovnica. S obitelji se 1984 preselila u Veliku Goricu. Sa 17 godina, kad je bilo hodočašće na Mariju Bistricu, vidjela je prvi put male sestre i pitala se tko su. Sestra Sonja joj je odgovorila da male sestre nastoje živjeti poput Isusa iz Nazareta. Uz tadašnjeg kapelana Josipa Kuhtića u zajednici mladih na župi rasla je u odluci o redovničkom pozivu. Znakovit je za nju vrč koji se nalazi na oltarnom reljefu u župnoj crkvi Navještenja jer govori o tome da Isus ulazi u naš život u svojoj običnosti.
Nakon predstavljanja susret je nastavljen u župnoj crkvi Navještenja Marijina. Euharistijsko slavlje predslavio je vlč. Domagoj Matošević, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, uz koncelebraciju župnika i župnog vikara Josipa Mudronje, a pjesmom obogatio zbor mladih župe. Male sestre u euharistiju su se uključile čitanjem Božje riječi i molitvom vjernika. Na kraju mise, za uspomenu na susret, napravljena je zajednička fotografija ispred oltara. Uslijedio je nastavak druženja u župnom pastoralnom centru.