Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnje Evanđelje, druge korizmene nedjelje, poziva nas da razmišljamo o Isusovu preobraženju (usp. Mk 9, 2-10). Ovu zgodu treba povezati s onim što se dogodilo šest dana ranije, kada je Isus otkrio svojim učenicima da će u Jeruzalemu morati „da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane” (Mk 8, 31). Taj navještaj izazvao je krizu kod Petra i cijele grupe učenika, koji su odbacivali ideju da će Isus biti odbačen od vođa naroda, a potom i ubijen. Oni su, zapravo, očekivali moćnog, snažnog Mesiju vladara, međutim Isus se predstavlja kao ponizni, krotki, sluga Božji, sluga ljudi, koji će morati položiti svoj život u žrtvi i proći putom progona, patnje i smrti. Ali, kako slijediti Učitelja i Mesiju čiji će zemaljski život na taj način skončati? Tako su oni mislili. A odgovor daje upravo preobraženje. Što je Isusovo preobraženje? To je predokus uskrsnog ukazanja.
Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana i „povede ih na goru visoku” (Mk 9, 2) i ondje su, nakratko, imali priliku vidjeti njegovu slavu, slavu Sina Božjega. Taj događaj preobraženja omogućuje tako učenicima da se s Isusovom mukom suoče na pozitivan način, da ih ona ne shrva potpuno. Vidjeli su ga onakvog kakav će biti nakon muke, slavnog. I tako ih Isus priprema na kušnju. Preobraženje pomaže učenicima, a i nama, shvatiti kako je Kristova muka otajstvo trpljenja, ali nadasve dar ljubavi, neizmjerne Isusove ljubavi. Taj događaj s Isusom koji se preobražava na gori omogućuje nam bolje shvatiti i njegovo uskrsnuće.
Da bismo shvatili otajstvo križa potrebno je unaprijed znati da je Isus svojim trpljenjem i slavom pokazao da nije samo čovjek, već i Sin Božji, koji nas je spasio svojom vjernom ljubavlju sve do smrti. Otac je ponovno potvrdio mesijanstvo svog Sina, o kojem je govorio prilikom krštenja na Jordanu i poziva: „Slušajte ga!” (r. 7). Učenici su pozvani slijediti Učitelja s nadom i povjerenjem, unatoč njegovoj smrti. Isusovo božanstvo mora se očitovati upravo na Križu, upravo u njegovu umiranju „na taj način”, tako da evanđelist Marko stavlja satniku u usta ispovijest vjere: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!” (15, 39).
Obratimo se sada u molitvi Djevici Mariji, ljudskom stvorenju u duhu preobraženom Kristovom milošću. Povjerimo se s pouzdanjem njezinu majčinskom zagovoru da nastavimo s vjerom i velikodušno korizmeni hod.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
ovih dana moje misli često hrle ljubljenoj i izmučenoj Siriji, gdje se sukob intenzivirao, posebno u istočnoj Ghouti. Ovaj mjesec veljača bio je jedan od najnasilnijih u sedam godina sukoba: stotine, tisuće civilnih žrtava, djece, žena, starijih osoba; bombardirane su bolnice; ljudi ne mogu priskrbiti hranu… Braćo i sestre, sve to je neljudski. Ne može se suzbijati zlo drugim zlom. A rat je zlo. Zato upućujem svoj usrdni apel da se odmah obustavi nasilje i omogući pružanje humanitarne pomoći – hrane i lijekova – i evakuira ranjenike i bolesnike. Pomolimo se zajedno Bogu da to toga odmah dođe.
[kratka stanka u tišini]
Zdravo Marijo…