Rijeka, (IKA) – Riječki nadbiskup Ivan Devčić uputio je poruku vjernicima svoje nadbiskupije u povodu svetkovine Uskrsa. U poruci nadbiskup Devčić tumači izvješće o Kristovu uskrsnuću u Markovom evanđelju ističući kako u njemu važnu ulogu igraju sitne pojedinosti. Prvi detalj, piše nadbiskup, jeste taj su žene bile te koje su pratile Isusa sve do smrti na Golgoti za razliku od učenika koji su ga u najtežim trenucima napustili. Za nagradu Isus im se prvima objavljuje u svojoj uskrsnoj slavi. Drugi važan detalj predstavlja vrijeme u kojem se uskrsni događaj zbio a to je proljeće. Ono za Marka predstavlja znak novog stvaranja, novog doba koje počinje Isusovim uskrsnućem. Treći detalj koji spominje nadbiskup Devčić predstavlja veliki kamen na grobu, koji simbolizira nesavladivu prepreku što čovjeka dijeli od istinskog života, od uskrsnuća, a sada je uklonjen. Marko želi reći da je Isus svojim uskrsnućem tu kamenu gromadu maknuo i time s nas skinuo teško breme smrti.
Tim pojedinostima Marko, očito, želi potaknuti svoju zajednicu, a time i nas i sve kršćane u bilo kojem vremenu, na provjeru vlastite vjere u Isusa i Njegovo uskrsnuće. Kao da nas sve želi priupitati vjerujemo li stvarno u Isusovo i naše uskrsnuće, ili Isusa možda još uvijek, poput spomenutih žena, tražimo među mrtvima. Znao je, naime, dobro sv. Marko da će radost novog života što ju je Isusovo uskrsnuće probudilo mnogim ljudima ostati nepoznata, pa će i nadalje, slično kao žene na uskrsno jutro, tužni hodati putovima ovoga svijeta pitajući se tjeskobno tko će ih osloboditi bremena smrti ili, što je još gore, bježeći od tog pitanja.
Ali sv. Marko ipak ne želi da se bavimo samo sobom, svojim pitanjima, sumnjama, strahovima i nadama. Marko, odnosno Onaj koji preko njega progovara, očekuje od nas nešto drugo. Žene, a s njima i mi, moraju priopćiti dalje što su na Isusovu grobu vidjele i čule.
U uskrsnoj poruci nadbiskup Devčić se osvrnuo na rašireni pesimizam, pa i među kršćanima, s obzirom na suvremeni svijet koji izgleda beznadno trulo, toliko da mu nema spasa. Argumenata za to imamo na pretek: počevši od nasilja i uzimanja talaca do kolektivnog i individualnog egoizma; od moralne iskvarenosti i prostaštva svake vrste do gubitka profesionalne svijesti i gaženja dostojanstva i prava ljudske osobe; od ideoloških i propagandnih zloupotreba do manipuliranja javnim mnijenjem i općim razočaranjem. Mnogi se kršćani, i ne samo oni, s razlogom pitaju vidi li Bog sve to i je li On digao ruke od ovog svijeta. Bog nam odgovara da ga samo u tom i takvom svijetu možemo sresti, da je upravo u njemu izabrao svoje trajno prebivalište. To je prebivalište Božje sam Isus Krist, utjelovljeni Sin Božji, koji je prije uskrsnuća to bio u svom zemaljskom tijelu, a poslije u svom proslavljenom nebeskom tijelu, kao i u svojoj Crkvi koja je Njegovo mistično tijelo. Taj svijet koji nam se katkad čini tako ružan, zao i vrijedan svakog prijezira, Bog zaista ljubi. On ga toliko ljubi da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Umjesto da kapitulira pred zlom svijeta, Bog sve čini da ga spasi. To da svijet nije besmislen treba zahvaliti upravo toj neshvatljivoj i neizrecivoj Božjoj ljubavi kojom On prihvaća i k sebi privlači svako svoje stvorenje, bilo ono dobro ili zlo, piše nadbiskup Devčić.