negativnu sliku?
Udine, 30. 10. 1997. (IKA) – “Iz nedavnog istraživanja o rasnoj snošljivosti prema crncima, provedenom na uzorku od 7000 talijanske djece, proizišli su zastrašujući podaci”, piše u udinskom tjedniku “La vita cattolica” Carlo Caviglione. Pitanje na koje su djeca odgovarala bilo je: “Kad bi tvoj tata i mama bili crnci”. Odgovor: neki bi otišli od kuće, drugi bi otjerali roditelje jer bi ih se sramili; neki bi ih čak i ubili. Većina bi ih se plašila. Kako bi im promijenili kožu odveli bi ih – čak veterinaru. Samo neki od odgovora navode kako su “svi ljudi jednaki”, te da poštuju i ljude različite boje kože. Čini se da veliku odgovornost za iskrivljenu sliku ima televizija. “Moj tata mi uvijek govori da su svi ljudi jednaki, bez obzira jesu li bijelci ili crnci, no gledajući televiziju shvaćam da crnci ubijaju i još ih se više plašim”, piše u jednom od odgovora.
Nakon analize tih podataka Carlo Caviglione pita: “Treba li to komentirati? Kakve ćemo rezultate imati, glede snošljivosti i građanskog suživota, za 10 ili 15 godina, kada će ti ‘mali rasisti’ odrasti?” Pogrešno bi, ipak, bilo svu krivnju baciti na “mali ekran”, smatra on, jer se pravi “odgoj dobiva u obitelji, gdje se komentiraju svakodnevni događaji, pa i oni koji se vide na televiziji. Djeca čuju sudove koji nisu snošljivi prema različitome, koji ne prihvaćaju onoga koji je različite boje kože i kulture. (…) Pri tome, treba razmišljati i o još nečemu, jer osam od desetero djece polazi vjeronauk (a mnogi se pripremaju na prvu pričest). Moramo se upitati što ih podučavamo, kada im prikazujemo Evanđelje, poruku koja je – na najizvrsniji način – poruka kršćanske ljubavi i poštivanja prema svim ljudima.”