Ivan Merz je dijete Europe

Poštovani Oci Isusovci!
Cijenjeni štovatelji blaženog Ivana Merza!
Draga braćo i sestre u Kristu!

Veoma mi je drago da kao predstavnik Svetog Oca u Hrvatskoj, mogu danas zajedno sa svima vama slaviti ovu svetu misu, ovdje u bazilici Srca Isusova u Zagrebu, gdje se nalazi grob blaženog Ivana Merza. Svima su nam još u sjećanju svečanosti beatifikacije, pred nepunu godinu dana, u Merzovom rodnom gradu Banjoj Luci, kad je Sveti Otac s toliko ljubavi, poštovanja i zauzetosti, u povijesno značajnom pohodu, poželio uzdignuti na čast oltara blaženog Ivana Merza. Taj pohod i beatifikacija imaju veliko značenje, i to na više razina i iz više razloga.

Nije na meni da večeras u ovoj kratkoj propovijedi iznosim podatke o životnom putu Ivana Merza, o njegovom intelektualnom odgoju i profilu, o genezi i bitnim odrednicama njegove duhovnosti, o oblicima i dosezima njegova laičkog apostolata, njegove eklezijalnosti, euharistijske i liturgijske usmjerenosti, njegova prinosa evangelizaciji kulture, a osobito njegovo nastojanje da za Krista oduševi i njemu privuče mladi naraštaj Crkve u Hrvatskom narodu. Sve je to već opisano i napisano u raznim djelima, napose u bogatoj dokumentaciji koja je prethodila njegovoj beatifikaciji. Ja bih se želio sasvim kratko osvrnuti na ono što mi izgleda kao trajna, ali i veoma aktualna poruka ovog novog blaženika.

Prvo: Blaženi Ivan Merz je dijete dvadesetog stoljeća, dijete Europe u svakom pogledu: kulturnom, vjerskom, političkom. Mjesta i etape njegova života o tome jasno govore: Banja Luka u Bosni i Hercegovini, Zagreb u Hrvatskoj, ratne godine i vojnička služba u Italiji, akademsko školovanje u Zagrebu, Beču i Parizu. Ratna iskustva na bojišnici, idejne konfrontacije na sveučilištima, radikalne lijeve i desne političke grupacije i opcije, to je bio njegov svijet, okruženje u kojem je rastao i dozrijevao. Pa ipak, unatoč svemu, pronašao je pravi put, upoznao je i uzljubio Isusa Krista, otkrio i zavolio pravo lice svoje Katoličke crkve. Kakvo nadahnuće i poticaj našoj generaciji, mladim ljudima! Europa u svom novom nastajanju, novom obliku političke i gospodarske suradnje, u novim kulturnim situacijama. No, i u ovom vremenu mijena i promjena, u sekularnom i laicističkom okruženju, u velikim globalnim izazovima, postoji mogućnost da se otkrije Isusa Krista, da se otkrije otajstvo Crkve, da se živi kršćanska vjera. Smatram da je tu blaženi Ivan Merz primjer i uzor, nadahnuće koje valja slijediti.

Drugo: Naš je blaženik, kao mladi laički intelektualac, kao mladi vjernik, otkrio i shvatio značenje svete Liturgije, i napose svete Euharistije. Povijesnog Isusa Krista, njegovu Riječ i njegova djela, mi susrećemo u svetim otajstvima koja se slave u Crkvi. To je živi euharistijski Isus. Slaviti ga i primati u svetom sakramentu svaki dan, to je zahtjev duše koja vjeruje, to je hrana za život koji se živi, to je snaga za vlastitu žrtvu. Merz je u tome ne samo uzor, nego i pravi učitelj. Vjernički život i vjersko iskustvo nalaze svoje središte u euharistijskom Kristu. Po Euharistiji se stvara, okuplja i živi Crkva, kako to uči i naviješta Sveti Otac u svojoj enciklici Ecclesia de Eucharistia.

Treće: Ivan Merz je laik, nije bio svećenik. U Parizu se družio sa poznatim laicima, ljudima visoke kulture, koji su zapravo stvarali praktičnu teologiju laikata, odnosno preduvjete za laički apostolat. To je u vrijeme pape Pia XI. (1925. godine) preraslo u Katoličku akciju. Blaženi Ivan Merz se svom dušom i srcem našao u tom novom crkvenom obliku angažiranja u svijetu i za svijet. Sve ponovno pridobiti za Krista! Omnia restaurare in Christo! Kristijanizirati svijet na svim njegovim razinama, napose u kulturi i među mladim naraštajem! To je bilo nadahnuće za mlade orlove i orlice, za križare i križarice. Biti suradnik i apostol Krista Kralja. U tom duhu izrasla je i nova svijest o našoj zajedničkoj pripadnosti Crkvi, kako svećenika, tako i laika. Već tada je bilo jasno rečeno i shvaćeno da smo svi pozvani na istu svetost života, a slijedom toga svi pozvani i poslani na apostolsko djelovanje u sredini u kojoj živimo, na način koji je svakom svjetovnom pozivu vlastit. Blaženi je Merz zaista preteča i uzor katoličkog laikata. A to nam i danas itekako treba.

Draga braćo i sestre! Danas slavimo spomendan jednog novog blaženika, koji je naš suvremenik, naš sugrađanin. U njegovu životu i djelu Crkva je prepoznala herojski stupanj kreposti, i to vrednovala kroz njegovu beatifikaciju. Time je Ivan Merz svima nama stavljen za uzor i za poticaj. Kako bi lijepo bilo kad bi što više mladih ljudi s uvjerenjem i iskreno moglo za sebe reći: «Katolička vjera je moje životno zvanje!». Kako bi lijepo bilo da što veći broj mladića i djevojaka za svoje životno načelo uzmu onaj troplet ili trolist blaženog Ivana Merza: euharistija, žrtva, apostolat. Kako bi lijepo bilo kad bi se mladi hrvatski intelektualci kao vjernici zalagali za novu evangelizaciju kulture, medija, intelektualnog stvaralaštva, poput Ivana Merza. Daj Gospodine, da tako i bude. AMEN!