Ivan Pavao II. sudionicima na Međunarodnom skupu o temi "O zdravstvenim preblemima žena"

TREBA ISPRAVITI DEFORMACIJU KOJA JE DOVELA DO TOGA DA SE MAJČINSTVO SMATRA TERETOM I BOLEŠĆU STVARAJUĆI PRETPOSTAVKU ZA POBAČAJ I ZA SAMU EUTANAZIJU

Treba ispraviti izopačenje koje je dovela do toga da se majčinstvo smatra teretom i bolešću stvarajući pretpostavku za pobačaj i za samu eutanaziju. To je rekao Ivan Pavao II. sudionicima na Međunarodnom skupu o temi “O zdravstvenim problemima žena” koje je primio u audijenciju, u petak ujutro, 20. veljače u dvorani Klementina.
Donosimo prijevod Papina govora:
Mnogo poštovana gospodo,
Cijenjene gospođe!
1. Želim izraziti svoje zadovoljstvo Katoličkom sveučilištu Presvetoga Srca, kojeg ovdje predstavlja veliki rektor profesor Adriano Bausola, direktoru Bioetičkog zavoda istog Sveučilišta mons. Eliu Sgreccia i direktoru Etičkoga medicinskog centra sa sveučilišta u Georgetownu, što su htjeli prirediti ovaj Međunarodni skup o pitanju od tako žive važnosti za društvo i za Crkvu: zdravlje žene.
Razmišljati o tome doista je dužnost i dug priznanja ne samo dostojanstvu žene kojoj moraju biti priznati pravo na liječenje i pristup sredstvima koja promiču zdravlje, nego i obzirom na posebnu zadaću koju je žena pozvana izvršiti u obitelji i u društvu.
U tom smislu ne smijemo ne sjetiti se ponajprije velikog broja žena – djevojčica, djevojaka, zaručnica, majki obitelji, starica – koje se nalaze u uvjetima bijede, krajnje oskudice zdravstvenih potpora i koje su pritisnute s nerazdvojnim mukama uzdražavanja obitelji u prostranim svjetskim područjima, ponekad s teretom nesreća i ratova.
2. U Poruci Generalnom tajniku IV. svjetske konferencije o ženi, održane u Pekingu, istaknuo sam “strašno iskorištavanje žena i mladih u svakom dijelu svijeta”. I dodao sam: “Javno mnijenje počinje tek sada vrednovati neljudske uvjete u kojima su žene i djevojke često prisiljene raditi osobito u slabije razvijenim dijelovima svijeta” (26. svibnja 1995).
Za svako je društvo bitno da ta prava budu zajamčena i da društva koja uživaju puni gospodarski razvoj, stoga i stanovito preobilje dobara, svrate svoju pozornost i daju svoju pomoć tom čovječanstvu. To neće moći biti događaj bez odgovarajućeg priznanja ženine zadaće, njezina dostojanstva i važnosti njezina specifičnog doprinosa napretku društva u kojem živi: “Kad žene imaju mogućnost u punini prenositi svoje darove cijeloj zajednici, sam način na koji se društvo shvaća i organizira biva pozitivno preobražen” (Poruka za Svjetski dan mira, 1995, br. 9).
3. Osobito smatram znakovitim da ste na svom Međunarodnom skupu htjeli ispitati sve dosege ženina zdravlja: sprečavanje i liječenje bolesti, poštivanje njezine cjelovitosti i njezinih stvaralačkih mogućnosti, psihološke i duhovne mogućnosti u različitim prilikama u kojima se može naći. Tako se zapravo širi shvaćanje zdravlja koje, što je čudno, iz nje proizlazi i istodobno osiromašuje njezino značenje i to upravo u odnosu na ženu.
Zdravlje je zapravo bilo definirano kao nastojanje oko “punoga fizičkog, psihičkog i društvenog blagostanja, a ne sama kao odsutnost bolesti”. Kad se, međutim, dobrobit shvati u hedonističkom smislu bez obzira na moralne, duhovne i religijske vrijednosti – ta težnja, u sebi plemenita, može se s negativnim posljedicama po samo zdravlje iscrpsti u uskom obzorju koje joj priječi zalet. Protumačeno u tom ograničavajućem pravcu, traženje zdravlja kao dobrobiti dovelo je do shvaćanja, i u politički važnim dokumentima, samog majčinstva kao tereta i bolesti, stvarajući pretpostavke, uime zdravlja i kakvoće života, za opravdanje kontracepcije, sterilizacije, pobačaja i same eutanazije. Treba ispraviti izopačenje, jer “nikada neće biti pravednosti, jednakosti i razvoja te mira za žene i muškarce, ako ne bude čvrste odluke poštivati, braniti, ljubiti i pomagati život, svaki ljudski život u svakom stadiju i u svakoj prilici” (Ondje, 7; usp. encikliku Evangelium vitae, 87).
4. Poduprijeti pravo i cjelokupno zdravstvo žene znači pomoći joj uklopiti fizičko, psihičko i društveno dobro u skladan odnos s moralnim i duhovnim vrijednostima. Kad se tako gleda na ostvarivanje osobe i ženske posebnosti, u kojoj se ostvaruje zaručničko i majčinsko darivanje, u obitelji ili u zavjetovanom životu, i izriče smisao društvene solidarnosti, zdravlje istodobno predstavlja temeljni uvjet i doseg osobe.
Zbog toga, shvaćanje se zdravlja mora temeljiti na cjelovitom poimanju čovjeka, koje će cijeniti poštivanje života i dostojanstva osobe te neporecivih vrijednosti svake osobe. Traženje zdravlja stoga ne smije potamniti bitnu vrijednost osobe i njezina osobnog dostojanstva: također gdje je fizičko ili mentalno zdravlje manjkavo, osoba doista zadržava svoje puno dostojanstvo.
5. U promicanju ženina zdravlja, osobitu ulogu ima stvaralački doseg, s gledišta ostvarenja kako ženske osobnosti tako i moguće majčinske zadaće. Promicati stvaralačko zdravlje žene uključit će, stoga, ponajprije sprečavanje bolesti koje mogu dovesti u pitanje plodnost, terapeutsku obvezu, savjetodavnu narav i pomoć za očuvanje ženskoga organizma u njegovoj cjelovitosti ili u liječenju njegove funkcionalnosti; neće moći, stoga, nikada značiti povredu dostojanstva ženine osobe ili začetoga života.
U tom gledanju, uvijek će biti od velike važnosti moralna obveza same žene, koja će morati preuzeti i poštivati u svakodnevnom vladanju vrijednosti vlastite tjelesnosti, tražeći da joj se zajamči suglasnost sa zahtjevima zdravlja. To promicanje cjelovitog ženina zdravlja neće moći ne uplesti također društvo, a to će se dogoditi jedino s doprinosom samih žena: “Crkva priznaje – napisao sam Generalnom tajniku IV. svjetske konferencije OUN o ženi – da je ženin doprinos dobrobiti i napretku društva neprocjenjiv i zahtijeva da žene još više čine za spasavanje društva od smrtonosnog virusa ponižavanja i nasilja koje se danas dramatično i pojačano širi u svijetu” (br. 5).
6. Cijeli obzor uljudbe i društva prvo je mjesto zdravstvene pomoći, koja se prenosi u mjeri dostojanstva žene, u suodgovornosti s muškarcem a za dobro obitelji i same ljudske zajednice.
Ovdje želim ponoviti zahvalnost koju sa uputio ženama u Pismu upravljenom upravo njima 1995. prigodom Međunarodne godine žene: zahvalnost ženama majkama, ženama zaručnicama, ženama kćerima i sestrama, ženama radnicama, zavjetovanim ženama. Danas bih htio pridružiti zahvalnost ženama liječnicama: one sve brojnije sudjeluju u promicanju zdravlja drugih, te na osobit način zavređuju naslov čuvarica života.
Želim da svi ljudi, društvo u svojoj cjelini i političke vlasti daju svoj doprinos za postizanje dobra zdravlja za svaku ženu i svakog muškarca, kao jamstvo civilizacije po mjeri dostojanstva ljudske osobe.
S tim željama svima podjeljujem svoj blagoslov.