Sarajevo, (IKA/FIA) – U amfiteatru Franjevačke teologije u Sarajevu održan je 24. rujna skup na temu Ivo Andrić – Trideset godina poslije. Osam izlagača svojim su referatima vratili u javnost intelektualni diskurs o tome bosansko-hercegovačkom književnom velikanu uz kojega su ove godine vezane dvije važne obljetnice: trideset godina od smrti (1975) i šezdeset godina od objavljivanja romana “Na Drini ćuprija”, “Travnička kronika” i “Gospođica” (1945).
Na početku programa predavače i goste pozdravio je dekan Teologije dr. fra Ivan Šarčević. Predstavio je razloge organiziranja takvog skupa, istaknuvši kako nitko u bosansko-hercegovačkoj književnosti nije na literaran način prepoznao i oslikao bosanske franjevce kao Ivo Andrić. Jednako važna bila je i želja studenata i profesora Franjevačke teologije sudjelovati u tamošnjoj kulturnoj javnosti u dijalogu koji nije sam stvar književnika, književnih kritičara i povjesničara, nego i teologa koji smatraju da vjera i umjetnost, religija i umjetničko djelo stoje zatečeni pred pitanjem postojanja i nemogućnošću ostvarenja pune egzistencije u “zavičajnoj zemlji” BiH, kako je Andrić naziva, dakle u tom krucijalnom odnosu BiH i njezinih stanovnika.
U dva bloka izlagalo je po četiri predavača. U svom izlaganju “Andrićevo razumijevanje sebe” književnik i književni kritičar iz Beograda Miroslav Karaulac, jedan od najboljih poznavalaca Andrićeva života i djela, govorio je o nekim manje poznatim aspektima iz života ovoga književnika. Mladi književnik i publicist iz Travnika Muharem Bazdulj skrenuo je pozornost na bosansku geografiju u Andrića, temeljeći se na iščitavanju Andrića u odnosu na Višegrad i Travnik, mjesta sudbonosno vezana za Andrićev život i stvaranje. Pjesnik, književni kritičar i publicist iz Vareša Željko Ivanković prešao je najvažnije Andrićeve životne postaje, koje su bile, na neki način, usko vezane za njegovo stvaranje i njegov život. Književnik Josip Mlakić je, pak, iz književne perspektive progovorio o Andrićevim i svojim književnim dugovima, i sam inspiriran i uvjetovan Andrićevim djelom.

Nakon stanke predavanja su bila usredotočena na neka pojedinačna pitanja vezana uz Ivu Andrića. Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, književni stručnjak i teoretičar Enver Kazaz ponudio je originalno čitanje Travničke hronike s pozicije trećeg svijeta, istaknuvši prisutnost imperijalne i prosvjetiteljske ideologije u tom Andrićevu djelu. Asistentica na Filozofskom fakultetu u Tuzli Mevlida Đuvić ponudila je feminističko, odnosno postmoderno dekonstruiranje Andrićevih pripovijetki, ističući na poseban način različite koncepte tijela u njima. Profesor bosanskog jezika na Bosansko-perzijskom koledžu Damir Šabotić svoje je izlaganje usmjerio na topos granice i metaforu mosta u Andrićevom romanu “Na Drini ćuprija”. Književnik i publicist iz Sarajeva Ivan Lovrenović na nov je način progovorio o velikoj i posebnoj temi Andrićeva djela: bosanskim franjevcima. Složeni odnos tog pisca i franjevaca Lovrenović je akribično prikazao, razlikujući stvarne povijesne likove franjevaca i one kako ih opisuje Andrić. Otvorio je mnogo zanimljivih pitanja koja bi trebala biti predmetom daljnjih istraživanja.
U programu je nastupio i glazbeni duet Mia Kahrimanović, flauta i Azra Medić, klavir, koji je svojom interpretacijom poznatih klasičnih glazbenih djela upotpunio večer susreta umjetnosti, teologije i prijateljevanja.