Dubrovnik, (IKA) – “Ivo Lendić: Katolicizam i kultura” naslov je knjige predstavljene 27. rujna u dvorani Samostana sv. Klare u Dubrovniku. Riječ je o zbirci eseja, članaka i polemika koje je hrvatski novinar i književnik Ivo Lendić (1908. – 1982. godine) pisao i objavljivao od tridesetih do šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, a za tisak ih je priredio književnik Božidar Petrač. Knjiga je ove godine izišla u biblioteci “Hrvatska katolička baština 20. stoljeća” nakladnika Glasa Koncila.
Na promociji u Dubrovniku govorili su, uz priređivača, književni kritičari Đuro Vidmarović i Zdravko Gavran, a voditelj je bio Stjepan Šešelj iz “Hrvatskog slova”.
Vidmarović je kazao kako se ovom knjigom želi upozoriti na zaboravljenu veličinu hrvatskog književnog, društvenog i intelektualnog života između dva svjetska rata, koji je nakon rata nastavio djelovanje u Argentini. Primijetio je kako je žalosno da u Hrvatskoj još uvijek postoje velikani duhovnog života koji nisu poznati široj javnosti. Lendić nije ničim okaljao obraz, ni svoj niti nacionalni, a Krist mu je bio vertikala života od mladih dana do smrti. Stvaranje hrvatske države u doba II. svjetskog rata Lendić je pozdravio kao svaki domoljub, da bi se kasnije od režima distancirao, istaknuo je Vidmarović. Zaključio je kako među današnjim katoličkim intelektualcima nema takve veličine, te bi neke Lendićeve ideje mogle biti inspirativne za hrvatsko društvo 21. stoljeća.
Zdravko Gavran upozorio je kako je djelo Ive Lendića rasuto po knjigama i novinama pa bi njegovu bibliografiju trebalo kompletirati. Govorio je o vrijednosti Lendića u doba njegove stvaralačke snage i djelovanja te njegovo značenje za naše vrijeme. Lendić je slobodno razmišljao o tada aktualnim temama ali i o onim vječnim. Prije II. svjetskog rata stajao je na pozicijama HSS-a kao stožerne stranke hrvatskog naroda. Tu je postavljao uvjet da program te stranke ne bude u raskoraku ili sukobu s katoličkim moralom. U životu ga je pratio osjećaj samoće i osame koliko god on bio dio nekog pokreta, istaknuo je Gavran. Bio je na Stepinčevoj liniji u odnosu prema raznim izmima onog vremena. Smatrao je kako je jedino kršćanstvo sposobno ukrotiti iznutra egoizme pojedinaca i staleža i probuditi altruizam.
Ivo Lendić rođen je u Janjini na poluotoku Pelješcu 1908. godine, gimnaziju je završio u Dubrovniku, bio je domagojevac, promicatelj Katoličke akcije u Hrvatskoj, godine 1945. krenuo je u Austriju, prošao i preživio križni put, skrasio se u Argentini i tamo nastavio književni rad. Bio je pjesnik, znanstvenik, književni polemičar, feljtonist, novinar, urednik i politički vizionar. U emigraciji je uređivao “Glas sv. Antuna”, studirao je eksperimentalnu psihologiju i filozofiju. Pored dviju knjiga pjesama napisao je udžbenik i eksperimentalne psihologije koja je tada bila mlada znanost. Polemizirao je s kršćanskih stajališta s Freudom, kao i sa Miroslavom Krležom. Bio je kršćanski intelektualac koji je volio svoju zemlju, ali i Europljanin Adenauerova tipa, protivnik divljeg kapitalizma i boljševizma, socijalno osjetljiv čovjek. Preminuo je 1982. godine u Iguazu u Argentini.
Knjiga “Ivo Lendić: Katolicizam i kultura” predstavljena je u sklopu 4. neretvanskog književnog, znanstvenog i kulturnog susreta koji je cijeli bio posvećen temi: Ivo Lendić – književnik, novinar, prognanik. Organizatori namjeravaju objaviti zbornik s tog susreta te postaviti spomen-ploču na njegovu rodnu kuću u Janjini, nakon što ona bude obnovljena.