Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uputio je 4. travnja 2005. vjernicima Zagrebačke nadbiskupije okružnicu u povodu smrti pape Ivana Pavla II. u kojoj između ostaloga ističe:
Tko je taj čovjek koji je u svojoj bolesti i smrti ovih dana pokrenuo milijune ljudi? To je naš Papa koji je više od 26 godina vodio Kristovu Crkvu, čovjek vjere, nade i ljubavi, čovjek koji je cijeli svoj život posvetio hodu za Kristom. Bez Isusa Krista, koji je za nas kršćane Bog, ne možemo razumjeti život, a još manje smrt pape Ivana Pavla II. U životu i smrti našega Pape gledamo proslavu Boga Oca, prisutnost Isusa Krista i snagu Duha Svetoga. Cijeli pontifikat Ivana Pavla II. u njegovoj duljini i sadržajnosti možemo promatrati i analizirati s različitih strana, ali glavni orijentir jest Krist. A uz Krista i ona pod zaštitu koje je stavio papinsku službu u geslu: “totus tuus – sav tvoj”, Isusova i naša majka, Presveta Bogorodica Marija.
…
Obnova i jedinstvo Crkve bile su velike želje podržavane molitvom i nastojanjima Ivana Pavla II. Ostat će zapamćen kao Papa koji je branio svetost i dostojanstvo, nepovredivost i prava svakog čovjeka, na svim razinama njegova postojanja, od začeća do naravne smrti; dostojanstvo i pravo obitelji, kao i svakog pojedinog naroda. Obrana čovjeka, u svjetlu naravnog zakona i biblijsko-kršćanske antropologije, civilizacija ljubavi i kultura života, ostaju kao znamen njegova dugog pontifikata na prijelazu iz drugog u treće tisućljeće.
Radost i nada, žalost i tjeskoba, čežnja za pravdom i mirom, svakog čovjeka i naroda našle su odjeka u njegovu očinskom srcu. Utemeljujući Svjetski dan mladih posvjedočio je koliko je odjeka u njegovu srcu našao glas i vapaj mladih.
Ivan Pavao II. osjetio je svu tragediju 20. stoljeća: od ratova, preko totalitarnih režima do terorizma, čijom žrtvom je i sam bio. Njegova papinska služba, treća po duljini, omogućila mu je naviještanje Evanđelja po svem svijetu i da posvuda promiče svoje opredjeljenje za ljudska prava i slobode. Neprocjenjiv je njegov doprinos oslobođenju srednje i istočne Europe od komunističkog totalitarizma. Premda je po svojoj službi bio poglavar Crkve, navješćujući Evanđelje, izrastao je u najveći svjetski moralni autoritet dvadesetog stoljeća.
Kao neumorni Pastir primao je i išao u susret ljudima različitih religioznih i društvenih profila te političkih opredjeljenja. Ni jedan se papa nije susreo s tolikim brojem ljudi, bilo u Rimu bilo diljem svijeta.
Uz brojne enciklike, poruke i pisma, posebno mjesto u povijesti njegova pontifikata nalaze i njegove knjige kao djela osobnog iskustva i svjedočanstva vjere i kreativnog zauzimanja vjernika.
Kraj je njegova života obilježilo otajstvo čovjekova starenja, bolesti i boli, na putu umiranja i prelaska u vječni život. Živo je svjedočio ljudsko dostojanstvo i predanje u Providnost i u najtežim časovima iskušenja, boli i patnje. Crkva mu zahvaljuje za njegovo neumorno služenje i za sve njegove patnje, prihvaćene i podnesene s vjerom u otajstvo Križa i Uskrsa.
Mi, hrvatski katolici, blaženo preminulome Svetom Ocu dugujemo posebnu zahvalnost. Priznanje Republike Hrvatske, kao samostalne države, sa strane Svete Stolice bilo je prijelomno za europsko i međunarodno priznanje. Smijemo reći da je i njegovo zalaganje za uključivanje RH u europsku zajednicu poruka mnogima.
Od mnogobrojnih njegovih putovanja tri su bila posvećena domovini Hrvatskoj, a dva Bosni i Hercegovini gdje su katolici u većini Hrvati. Zbivalo se to u posebno teškim i važnim trenucima naše suvremene povijesti. Zagrebačka se Crkva sjeća s posebnom radošću dva njegova pohoda: 1994.– kada se u Zagrebu oko Petrova nasljednika okupio ikad najveći broj Hrvata u povijesti. Posebno smo mu zahvalni za pohod Zagrebu i hrvatskom marijanskom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici 1998. godine, gdje je proglasio blaženim pastira ove Crkve, kardinala Alojzija Stepinca. Zagrebačka se Crkva za zahvalnošću spominje kanonizacije prezbitera Marka Križevčanina i beatifikacije laika Ivana Merza.
Zemaljski je put Ivana Pavla II. dovršen. Pošao je ususret Vječnom Svećeniku Isusu Kristu da se svjetlom vjere u njemu preobrazi u svjetlo gledanja licem u lice vječne tajne Presvetoga Trojstva. Molimo da milosrdni Spasitelj njegovu plemenitu dušu uvede u radost i mir nebeske Domovine!