Zagreb, (IKA) – U izdanju Školske knjige iz Zagreba, ovih je dana iz tiska izašla monografska knjiga povjesničara Anđelka Mijatovića “Bitka na Krbavskom polju 1493. godine”, koja je prvi suvremeni i sintetički prikaz bitke između hrvatske vojske i premoćne osmanlijske vojne sile (9. rujna 1493.), koju povjesničari, uz bitku na Petrovoj gori (1097.), drže najtežom u povijesti hrvatskog naroda. U knjizi je do u tančine opisan tijek i posljedice bitke, te odjek na suvremenika u Hrvatskoj i u tadašnjoj Europi, prikazane su povijesne okolnosti koje su prethodile bitci, omjer snaga prije bitke, njihov raspored, strategija dviju vojski, broj poginulih, te autentična svjedočanstva iz pera suvremenika i povjesničara, kao i niz drugih pojedinosti, koje daju prvi autentičan i cjelovit prikaz ove hrvatske tragedije, koju hrvatski povjesničar Vjekoslav Klaić naziva “užasnom katastrofom”, koja je “uzdrmala temelje hrvatskoga kraljevstva”. Knjiga je bogato ilustrirana, popraćena onodobnim zemljovidima, uz izvore i literaturu, donosi sažetak na engleskom jeziku te kazala imena i zemljopisnih pojmova. U dodatku je i epska pjesma o smrti bana Derenčina, koju je 1890. g. na otoku Visu zabilježio Luka Berevaldi Lucić iz Staroga Grada, koju je Ante Tresić Pavičić g. 1893., o 400. obljetnici bitke na Krbavskom polju, poslao hrvatskom povjesničaru Ferdi Šišiću, koji ju je objavio iste godine. U monografskoj knjizi iznijete su važne povijesne činjenice, opis onodobnih političkih prilika u Hrvatskoj i Europi. Prema onodobnom kroničaru fra Ivanu Tomašiću, u srazu hrvatske s osmanlijskom vojskom na Krbavskom polju, poginulo je 13 tisuća, židovski povjesničar Joseph Kohen navodi pak da je za jedan sat u toj bitci palo 7 tisuća vojnika, dok je, po najstarijem turskom opisu, “po zapovijedi Jakub-paše, na jedno mjesto sabrano 9 tisuća glava ćafirskih i od njih su na više mjesta načinjene munare”.
U knjizi je izneseno više povijesnih svjedočanstva suvremenika, češkog putopisca Jana Hasištejnskoga, pismo Jurja Divinića papi Aleksandru VI., zapis popa Martinca, opis bitke iz pera fra Ivana Tomašića, te svjedočanstvo osmanlijskog povjesničara Sa d ud-dina. Unatoč hrvatskoj krbavskoj tragediji i pobjedi osmanlijske vojske, sustavna osmanlijska osvajanja hrvatskih zemalja započela su tek 12 godina kasnije i trajala stotinu godina, do poraza Turaka kod Siska 1593. godine. Osmanlijska vojna sila trajala je još stotinu godina, do poraza pod Bečom, 1683., kada polako počinje slabiti njihova vojna moć.