Anton Martin Slomšek rođen je 26. studenoga 1800. godine u Slomu kod Celja. Za svećenika je zaređen na blagdan Male Gospe 8. rujna 1824. Nakon nekoliko godina kapelanske službe u Bizeljskom i u Novoj Crkvi, imenovan je duhovnikom bogoslovije u Celovcu. Devet godina kasnije ondašnji biskup Zimmerman povjerava mu službu nadžupnika u Vuzenicu te službu dekana i školskog inspektora u dekanatu. Kao župnik bio je neumorni ispovjednik, revni propovjednik, prijatelj siromašnih. Po želji salzburškoga nadbiskupa kardinala Schwarzenberga Slomšek je imenovan lavantinskim biskupom te je za biskupa posvećen 5. srpnja 1846. u Salzburgu dok je svečano ustoličenje u katedrali sv. Andrije uslijedilo 19. srpnja.
Među važnije događaje crkvene povijesti slovenskog naroda pripada i premještanje sjedišta Lavantinske biskupije iz gradića Sveti Andrija u Labuđoj dolini u Maribor, koje je od Svete Stolice isposlovao upravo biskup Slomšek. To je od njega zahtijevalo veliku upornost, pastirsku razboritost i naporni rad.
Prema salzburškom sporazumu (Conventio Salisburgensis – 22. listopada 1858), potpisanom u nazočnosti kardinal Tarnoczyja, lavantinskoj su biskupiji pripale župe u šesnaest dekanata. Na taj je način Slomšek ujedinio gotovo sve Slovence južne Štajerske u gotovo novu slovensku biskupiju. 4. rujna 1859. dobiva u posjed drevnu župnu crkvu sv. Ivana Krstitelja u Mariboru, koja je postala prvostolnica lavantinske biskupije.
Neposredno nakon premještaja u Maribor biskup Slomšek osniva sjemenište i Visoku teološku školu iz koje je poteklo današnje mariborsko sveučilište. Taj povijesni događaj kao i niz ostalih preko kojih je proročkim duhom obnovio i obogatio lavantinsku biskupiju u pastoralnome, duhovnom, odgojnom, kulturalnom i nacionalnom pogledu, očituje njegovu osobnu svetost koja ga je poticala na neumorno pastirsko zauzimanje.
Bitna odrednica Slomšekove biskupske službe bilo je i ekumensko djelovanje na tragu sv. braće Ćirila i Metoda, a duhovnu težnju prema ujedinjenoj Sloveniji Slomšek je izražavao promicanjem vjerske i kulturne baštine na materinjem jeziku, što je našlo velikog odjeka u srcu i duši slovenskog naroda. Potaknut okružnicom “In suprema Petri apostoli sede” u kojoj je Pio IX. pozvao istočne kršćane na sjedinjenje s Katoličkom Crkvom Slomšek osniva u rujnu 1851. “Bratovštinu sv. Ćirila i Metoda” koja je imala za posebnu zadaću molitvu i rad za crkveno jedinstvo. Bratovštinu je na Slomšekovu molbu odobrio sam Papa Pio IX. g. 1852. obdarivši je oprostima. Bratovština se ubrzo proširila i preko granica lavantinske biskupije, po Sloveniji i Austriji, Hrvatskoj i Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj pa čak i Egiptu. Već g. 1860. brojila je oko 35.000 članova.
Na srcu mu je osobito bilo promicanje narodne prosvjete. Svojim sunarodnjacima utvrđuje samosvijest i usađuje u njih poštovanje i ljubav prema materinskom jeziku. U tu svrhu potiče i potpomaže ustanovljenje Družbe sv. Mohora g. 1852. koja je imala za cilj širenje dobre, poučne i zabavne knjige u narodu po pristupačnoj cijeni. Biskup Anton Martin Slomšek umro je 24. rujna 1862.