Mostar, 19. 4. 2000. (IKA) – Mostarski biskup Ratko Perić uputio je uskrsnu poruku vjernicima u kojoj razmatra Isusovu muku, smrt i uskrsnuće kroz iskustva Isusovih neprijatelja, zatim apostola te žena koje su u uskrsno jutro pohodile grob.
Na početku svog promišljanja biskup Perić ističe kako su Isusovi neprijatelji, “pilatovci, herodovci i članovi nacionalno-religioznoga vijeća”, kao i narodni i vjerski predstavnici slavili pobjedu nad još jednim “varalicom” te mu se rugali. S druge strane apostoli “doživješe veliku tragediju gledajući kako je njihov ugledni učitelj, Krist, koji ih je pozvao na Večeru i izgovorio im prijateljske riječi, bio priveden, ispitivan i na sudu osuđen na smrt, iako mu nije pronađena nikakva krivica”. Očekivali su da će Isus “osloboditi ne samo sebe nego i njih, i sav Izrael, od jarma tuđinskoga i da će oni zasjesti u kraljevstvu s Njegove desne i lijeve”. No, kada je Isus izdan i osuđen na smrt na križu “otresoše kape i neki odoše kući, razočarani zbog gubljenja vremena”. “Možda i nas obuzmu misli i kušnje: koliko smo u službi crkvenoj i kakve koristi od svega toga? Kao da nam se ne ispunjavaju #!ni ljubavi ni strahovi#!”, ističe biskup Perić citirajući sv. Augustina.
Govoreći na kraju o iskustvu žena, biskup je istaknuo kako su one bile zauzete mišlju kako da iskažu dužnu počast Isus umrlomu te pitanjem tko će otkotrljati kamena s ulaza u grob. No, kada su došle na grob primijetiše da je kamen “tajanstveno već otkotrljan”. “Krist je kamen odvalio i – uskrsnuo! I da nije uskrsnuo, nitko za Nj ne bi znao. A među najjačim dokazima da je uskrsnuo jest Njegova Crkva koja dvije tisuće godina svjedoči za njegovo božansko djelo, koje i nama jamči da ćemo uskrsnuti, i pravednici i nepravednici, i zadobiti kako je već tko zaslužio”, kaže se u poruci biskupa Perića. Mostarski biskup na kraju svog razmišljanja ističe: “I nama se toliko puta u životu dogodi da smo duboko zabrinuti zbog određenih stvari. A ipak iza svega sviće uskrsno jutro, životna svjetlost koju samo Bog može dati”.