Draga braćo i sestre, dobar dan!
Zgoda iz današnjeg Evanđelja nam prikazuje Isusa u kući jednog od farizejskih glavara gdje promatra kako se uzvanici za ručak svim silama trude izboriti za prva mjesta. Taj smo prizor toliko puta vidjeli: borbu za bolje mjesto ako treba i “laktima”. Gledajući to ispripovijedao je dvije kratke prispodobe kojima pruža dvije upute: jedna se tiče mjesta a druga nagrade.
Prva je usporedba smještena u kontekst svadbene gozbe. Isus kaže: “Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi mjesto ovome.’… Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto” (Lk 14, 8-10a). Tom preporukom, Isus ne želi pružiti pravila društvenoga ponašanja, nego nas poučava o vrijednosti poniznosti. Povijest nas uči da su oholost, karijerizam, taština i razmetljivost uzroci mnogih zala. A Isus nam stavlja do znanja da trebamo birati posljednje mjesto, to jest tražiti malenost i skrovitost: poniznost. Kad stanemo pred Boga u toj dimenziji poniznosti, tad nas Bog uzvisuje, priginje se k nama kako bi nas uzdigao k sebi: “jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen” (r. 11).
Isusove riječi ističu potpuno različite i oprečne stavove: stav onoga koji bira mjesto koje mu pripada i stav onoga koji pušta Bogu da mu dodijeli mjesto koje mu pripada i od njega očekuje nagradu. Ne zaboravimo to: Bog plaća mnogo više od ljudi! On nam daje mnogo ljepše mjesto od onoga koje nam daju ljudi! Mjesto koje nam Bog daje je blizu njegova srca a njegova nagrada je vječni život. “Blago tebi – kaže Isus – … Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih” (r. 14).
To je ono što je opisano u drugoj prispodobi, u kojoj Isus ukazuje na stav nesebičnosti koji treba karakterizirati gostoljubivost, i kaže ovako: “Kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti” (rr. 13-14). Radi se o tome da se trebamo opredijeliti za besplatnost namjesto za oportunističku proračunatost gdje se traži nešto zauzvrat, gdje se traži interese i veće bogaćenje. Naime siromasi, jednostavni, oni koji su nevažni, neće nikada moći uzvratiti poziv na gozbu. Isus tako pokazuje svoju povlaštenu opredijeljenost za siromahe i isključene, koji su povlašteni u Božjem kraljevstvu, te upućuje temeljnu poruku evanđelja – služiti bližnjemu iz ljubavi prema Bogu. Danas Isus postaje glasom onih koji nemaju glasa i svakome od nas upućuje usrdni poziv da otvorimo srce i preuzmemo na sebe patnje i tjeskobe siromašnih, gladnih, marginaliziranih, izbjeglica, onih koje je život porazio, onih koje su odbacili društvo i nadutost moćnika. A ti odbačeni predstavljaju zapravo veliku većinu stanovništva.
U ovom času mislim sa zahvalnošću na pučke kuhinje u kojima svoju službu obavljaju mnogi volonteri, dajući jesti usamljenima, nevoljnima, nezaposlenima i beskućnicima. Te pučke kuhinje i druga djela milosrđa – kao što su posjećivanje bolesnika, zatvorenika… – su vježbališta ljubavi koja šire kulturu besplatnosti, jer oni koji u njima rade nadahnuti su ljubavlju prema Bogu i prosvijetljeni svjetlom mudrosti Evanđelja. Tako služenje drugima postaje svjedočanstvo ljubavi, koje čini vjerodostojnom i vidljivom Kristovu ljubav.
Zamolimo Djevicu Mariju, onu koja je bila ponizna cijeli život, da nas vodi svaki dan putom poniznosti i učini nas sposobnima za geste prihvaćanja i solidarnosti s marginaliziranima, kako bismo postali dostojni Božje nagrade.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre, želim još jednom izraziti svoju duhovnu blizinu stanovnicima Lacija, Marki i Umbrije, koji su teško pogođeni potresom ovih dana. Mislim posebno na žitelje Amatricea, Accumolija, Arquate i Pescara del Tronta, Norcije. Još jednom tom dragom stanovništvu poručujem da Crkva dijeli njihovu patnju i njihove brige. Molimo za pokojne i preživjele. Brižna predanost kojom vlasti, snage reda, pripadnici civilne zaštite i volonteri rade, pokazuju koliko je važna solidarnost kako bi se prebrodile tako teške kušnje. Draga braćo i sestre, čim to bude moguće nadam se da ću vas doći i posjetiti, kako bih vam osobno donio utjehu vjere, zagrljaj oca i brata te podršku kršćanske nade. Svi se zajedno pomolimo za tu braću i sestre:
Zdravo Marijo…
Jučer je u Santiago del Esteru, u Argentini, blaženom proglašena sestra Maria Antonia de San José; narod ju je prozvao Mama Antula. Neka njezino uzorno kršćansko svjedočenje, osobito njezin apostolat u promicanju duhovnih vježbi, pobude u svima želju da sve više prianjaju Kristu i evanđelju.
Idući četvrtak, 1. rujna slavit ćemo Svjetski dan molitve za brigu o stvorenom svijetu, zajedno s pravoslavnom braćom i braćom iz drugih Crkava: bit će to prigoda za jačanje zajedničke predanosti očuvanju života, poštujući okoliš i prirodu.
[…]
Svima želim ugodnu nedjelju i, molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i do viđenja!