Split, (IKA) – Proteklih je dana iz tiska izišla knjiga dr. don Mladena Parlova “Izabrane teme iz teologije duhovnosti”, koju je objavila Crkva u svijetu. Knjiga sadrži niz članaka koji govore o raznim dimenzijama kršćanskog života i kršćanske duhovnosti.
Knjiga se otvara člankom o obraćenju, tj. izlaganjem koje s biblijsko-teološkog motrišta promišlja stvarnost kršćanskog obraćenja s naglaskom da nije moguća nikakva nacionalna obnova bez obraćenja pojedinih kršćana.
U članku “Duhovna strujanja u doba majke Klare Žižić” može se uočiti kakve su bile tendencije u važnom razdoblju opće europske i crkvene povijesti, a riječ je o sredini i drugoj polovici XVII. stoljeća, u kojem je nastupilo prosvjetiteljstvo koje je značilo veliki izazov za Crkvu onog vremena. Crkva je, onda i danas bila prisiljena prepoznavati “znakove vremena” te pokušati na njih odgovoriti. Rješavati, tj. odgovarati na “znakove vremena” vlastitim genijem često je puta Crkvu dovelo do još dubljih poteškoća te ju je uvijek iznova upućivalo na traženje snage “odozgor”, na Duha Svetoga.
U konačnici ispravno postupanje za kršćane nije drugo doli vršenje volje Božje. No, nju je prethodno potrebno spoznati, a potom izvršiti. Zato je svim kršćanima nužan dar razlučivanja duhova, što je naslov pretposljednjeg članka u knjizi. U članku “Teologija kao duhovnost u knjizi J. Ratzingera (Benedikta XVI.), Isus iz Nazareta” promišlja se odnos teologije i duhovnosti, potom se razlaže zašto je kristocentrizam trajni kriterij svake zdrave teologije te se na kraju, u svjetlu teologije duhovnosti, propituje Ratzingerova knjiga “Isus iz Nazareta”, koja će, po sudu dr. Parlova, postati jedno od kapitalnih djela kršćanske duhovnosti prvih desetljeća trećeg tisućljeća.
Na kraju knjige nalaze se dva manja rada. Prvi, “Sakrament ispovijedi – povratak k Ocu”, promišlja sakrament ispovijedi kroz prizmu prispodobe o milosrdnom Ocu kako nam je donosi Lukino evanđelje. U svijetu “odraslih ljudi” kao da nema mjesta za lik Oca. Suvremeni je čovjek tražio i postigao emancipaciju; oslobodio se je skrbničkog lika Boga. No, umjesto da se osjeti uistinu slobodnim, uvijek iznova doživljava iskustvo ovisnosti i ropstva koje nerijetko završi u očaju. Više nego ikada prije potrebno je otkriti lik milosrdnog Oca iz Evanđelja, ističe Parlov u predgovoru knjige.
Posljednji članak u knjizi “Kriteriji crkvenosti teologa” izlaže kriterije po kojima sami teolozi, klerici i laici, mogu ocijeniti je li uistinu žive vlastiti poziv “biti teolog” kao crkveni poziv, kao poziv na ostvarenje i djelovanje u Crkvi ili “uzalud trče”.

.