Zagreb, (IKA) – U prijepodnevnom dijelu drugoga dana 46. teološko-pastoralnog tjedna otvorenog 24. siječnja u Međubiskupijskome sjemeništu na zagrebačkoj Šalati predavanje o bioetičkim izazovima održao je 25. siječnja dr. Luka Tomašević. Sama bioetika, ili bolje bioetike, postavile su danas izazove društvu i religijama. Prvi izazov globalne bioetike sastoji u odgovorima na postavljena pitanja što ga daju bioetičari u skladu sa svojim etičko-ideološkim stavovima s jedne strane, a s druge u odgovorima što ih daju religije, odnosno Katolička crkva. Drugi veliki izazov vidljiv je kroz etičke postavke i svjetonazore koji stoje iza spomenutih odgovora. Dr. Tomašević rekao je kako se danas unutar rasprava o samoj bioetici kao i o njezinim načelima iznose sukobljena mišljenja te postoje barem dvije bioetičke struje: bioetika otvorena transcendentalnom i bioetika zatvorena transcendentalnom. U devedesetim godinama proteklog stoljeća nastaje, pak, tzv. postmoderna globalna bioetika o kojoj se danas govori kao o novoj paradigmi koja ima sve oznake postmoderne, kao što su subjektivizam, etički relativizam i skepticizam. Najveći izazov današnjice je ekspanzija biotehnoloških znanosti te je već naše stoljeće nazvano biotehnološkim u kojemu će se u mnogočemu izmijeniti ljudski život. Današnja znanstveno-tehnološka moć čovjeka postaje ogromna, dok s druge strane znanost, jednako kao i mnogi znanstvenici, ne žele imati ništa s etikom i odgovornoću. Dr. Tomašević svoje predavanje završio je odgovorom teologije na izazove bioetike, istaknuvši kako su sami teolozi bili aktivni već pri samom rađanju bioetike. Za razumijevanje crkvenog naučavanja vezanog uz problematiku, predavač je na kraju istaknuo brojne dokumente učiteljstva Crkve, posebno govore i dokumente pape Ivana Pavla II.
U izlaganju “Čuvanje i razvoj stvorenoga. Načelo opreznosti – znanstvena korekcija pohlepe” dr. Valerije Vrček posebno je naglasio važnost znanstvenog načela opreznosti koje predstavlja odnos odgovorne znanosti prema riziku te predstavlja ekološko načelo koje se primjenjuje u situacijama kada je znanstveni uvid u potencijalnu opasnost nekog proizvoda ili tehnologije nepotpun i nedorečen. Nije potrebno čekati konačne znanstvene dokaze o štetnosti proizvoda, već su za zaštitu okoliša i ljudskog zdravlja dovoljna rana upozorenja znanstvenika, rekao je dr. Vrček, navodeći konkretne primjere.
Načelo opreznosti sastavni je dio europske kulturne baštine, demokracije i europskog modela gospodarskog razvoja, rekao je predavač, nastavivši kako opreznost obilježena brigom i mudrošću, daje održivom razvoju ljudski oblik te posebnu dimenziju odgovornosti prema okolišu i solidarnosti s drugim ljudima i sa sljedećim generacijama. Načelo opreznosti je također ekološka korekcija i kritika one znanosti koju obilježava pohlepa, rekao je dr. Vrček. Pohlepa je važna anomalija znanosti, jer s jedne strane uzrokuje teške ekološke posljedice u okolišu, a s druge poprima monopolni i nasilan oblik tumačenja cjelokupne stvarnosti. Samo načelo opreznosti nije konačno rješenje ekoloških problema, već je jedan važan projekt zabrinutih znanstvenika kojeg treba podržati i prepoznati, a tom pozivu treba svakako odgovoriti i Crkva, zaključio je dr. Vrček.