Zagreb, 20. 2. 2002. (IKA) – Dr. Željko Tanjić, asistent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u teološkom osvrtu za novi broj Glasa Koncila govori o procesu pluralizacije i crkvenosti u današnjem društvu, “religijskom tržištu” kao posljedici pluralizacije, percepciji “crkvenosti” u Hrvatskoj i fenomenu crkveno-distanciranih vjernika.
U svom se osvrtu dr. Tanjić suglasio s austrijskom sociologinjom Verom Francz-Hellinger u razmišljanju da naše društvo prožimaju procesi pluralizacije pod tri temeljna vidika strukturalnim, kulturalnim i individualnim. Taj pluralizam, prema njegovom mišljenju, kada je u pitanju odnos spram pripadnosti određenoj religiji i vjerskoj zajednici, dolazi na vidjelo u činjenici postojanja “religijskog tržišta”. Ono, kako kaže, predstavlja novost u odnosu na prethodna razdoblja jer se pod fenomenom religijskog tržišta ne shvaća suživot pojedinih religija jedne pored druge, donedavno obilježen između ostalog nemogućnošću prijelaza iz jedne religije u drugu zbog jakih društveno-socijalnih uvjetovanosti. Nakon što je pitanje religijskog određenja omogućeno kao slobodan izbor pojedinca, nastalo je i ono što nazivamo religijskim tržištem na kojem svatko odabire ono što mu odgovara vodeći se pri tome različitim motivima: onim oko pitanja smisla života, poimanja spasenja, pa sve do traženja načina opuštanja i provođenja slobodnog vremena. Ono nije prisutno samo u odnosima prema van nego i unutar samih vjerskih zajednica u kojima pojedinac odabire ono što mu se čini najpogodnijim za njegovu osobu, ne osjećajući se više vezan na klasične modele institucionalne povezanosti, mišljenja je dr. Tanjić.
Osvrnuvši se na pojam “crkvenosti”, dr. Tanjić smatra da se u današnjim promišljanjima o tom terminu legitimnim smatra govor o različitim stupnjevima crkvenosti i o distanciranoj crkvenosti. U osvrtu je iznio neke rezultate istraživanja “European Values Study” o socijalnim i društvenim vrednotama provedenog 1999. u Hrvatskoj koji mogu pomoći u rasvjetljavanju shvaćanja crkvenosti u Hrvatskoj. Tako od skoro 85% ispitanika koji su se izjasnili katolicima njih više od 30% redovito pohađa nedjeljna euharistijska slavlja. Ako se samo to uzme kao kriterij crkvenosti, postavlja se pitanje što je s crkvenošću onih koji povremeno dolaze na liturgijsko slavlje ili s onih 3.4% koji nikada, čak ni o velikim blagdanima ne sudjeluju u tim slavljima, ali se smatraju katolicima, postavio je pitanje dr. Tanjić. Kada je o vjerovanju riječ, 95,6% katoličke populacije vjeruje u Boga, ali 40% onih koji se smatraju redovitim praktikantima ne vjeruje u osobnog Boga Isusa Krista, nego pod Bogom podrazumijevaju neosobnog duha ili silu. Zanimljiva je i činjenica da vjeru u reinkarnaciju podržava 15% redovitih praktikanata. S druge strane, dr. Tanjić smatra važnom činjenicu da 39,5% od onih koji se izjašnjavaju kao ateisti traži vjerski obred u prijelomnim trenucima života: rođenje, sklapanje braka i 50% traži pogreb. Kao rezultat toga istraživanja može se prihvatiti i činjenica da se može očekivati sve veći broj crkveno neopredijeljenih, premda ljudi koji se smatraju vjernicima, drži dr. Tanjić. (j02469hr/kj)