Misno slavlje predvodio je preč. Antun Sente, st., propovijedao je vojni kapelan u Đakovu preč. Vlado Mandura, a koncelebrirali su još upravitelj kuće fra Bonifacija Pavletića u Kutini don Mariano Passerini, CFIC i supsidijar u Nacionalnom svetištu dr. Vlado Mikšić. Pri kraju misnog slavlja svoju je vjeru posvjedočio Lino Červar, aktualni izbornik hrvatske rukometne reprezentacije. Na pobožnosti i misi pjevali su članovi župnog zbora Sveta Tri Kralja s Banije vođeni Josipom Krajačićem. Na početku misnog slavlja pozdravljajući sve okupljene, mons. Sente pozvao ih je da poštuju i provode odluke mjerodavnih civilnih vlasti u borbi protiv koronavirusa, ali da se ne boje jer je u sličnim situacijama kroz povijest vjernički narod molitvom i pouzdanjem u Boga izmolio ozdravljenje i život.

U homiliji preč. Mandura tumačio je sadržaj pjesme i molitve „Josipe o oče sveti”: „Josipa molimo ‘čuvaj našu kuću, naš dom’, a mi Hrvati možemo reći i ‘čuvaj našu domovinu’. Pitam se je li kome palo na pamet da pokrene hrvatski narod i stvori rijeke molitelja koji će kao narod posvećen svetom Josipu, koji je zaštitnik doma i domovine, molitvom pobijediti svako zlo, pa i bolest. Moramo biti svjesni da je hrvatski vjernički narod upravo na taj način, moleći se, opstao kroz povijest. Vrijednost doma i domovine je svetinja koju moramo sačuvati ako želimo opstati, a tu nam je sveti Josip zaštitnik. Odmah sljedeća misao jest molitva za obitelj da bude složna. A gdje su obitelji hrvatskog naroda? Nedavno sam susreo muža i oca obitelji koji svake nedjelje ide na misu i trudi se u svom zanatu uzdržavati svoju obitelj. No nije dovoljna jedna obitelji, već nam je potrebno mnoštvo katoličkih obitelji. Stoga, molimo za vjerničke obitelji. ‘Ljubav sveta da se množi’. Sljedeći stih spomenute molitve govori o ljubavi koju je Bog posvjedočio ljubeći nas grešne ljude i o ljubavi koja je Boga potaknula da dođe među nas grešne ljude. Ta se Ljubav povjerila svetom Josipu”, kazao je propovjednik te nastavio tumačiti sljedeći stih: „’Putem raja ti nas vodi’. Važno je posvijestiti si da je naš cilj života doći u raj a ne ostati ovdje. Istina, možemo i ovdje na zemlji osjetiti djeliće raja. No mi čeznemo za potpunom spoznajom Boga. Gledajući tako moći ćemo poput svetog Josipa, kao i mnoštvo svetih uzora iz našeg naroda, prihvaćati sve patnje i tegobe ovoga života. Samo takvi, koji su usmjereni vječnom životu, neće se bojati jer to su ljudi koji pripadaju Boga, a upravo je to zaboravio današnji čovjek i svijet. Zato mi nedostaje s naše vjerničke strane inicijative da križeve života, bolesti, grijehe i svako zlo vjerom pobjeđujemo. To je Isus činio. Kad god je nekome pomogao ili ga izliječio kazao mu je ‘vjera te tvoja spasila i ne griješi više’”, zaključio je propovjednik.

U svojem svjedočenju vjere izbornik hrvatske rukometne reprezentacije Lino Červar je na pitanje postoji li Bog u svim njegovim uspjesima i životu odgovorio: „Bog je u meni”, te nastavio: „pored mene i uz mene. Bog je sa svima nama, čak i s onima koji ne vjeruju. Bog voli svakog čovjeka. Sve to što sam postigao bez Božje pomoći ne bih mogao”. Na pitanje koliko je važno da čovjek ostane ponizan i onda kada u nekom području, u ovom slučaju sportu, osvoji krov svijeta izbornik Červar je odgovorio: „Kroz sve ovo, a uz pomoć Boga, naučio sam da je sudbina čovjeka okovana grijehom. To je naš vječni problem. Previše mislimo o sebi, a jako malo za drugoga. Kada sam to dobro razumio, spoznao sam da je najviša razina realnosti altruizam. Tada sam spoznao da samo zajednički i homogenizirani tim, a uz pomoć Boga, može dohvatiti nebo. Drugo što sam naučio je da je tim kao jedna obitelj. Svi smo dio tima. Nadalje, osjećam da vrijeme u kojem živimo želi poništiti tradicionalne vrijednosti. Žele nam oteti obitelj i Boga udaljiti od nas, staviti ga u virtualni svijet kako ne bi bio blizak Bog. No, ne smijemo dopustiti da nam oduzmu kolijevku života. To je mjesto najneposrednije i najiskrenije ljubavi: oca i majke, braće i sestre. To je obitelj. Moramo braniti tu najveću vrijednost, a to je obitelj. I treća stvar jest ta da sam u sportu, a sport je dio života, više naučio iz života nego iz knjiga. Nekoliko puta sam bio otpisan, ali nikada nisam sam sebe otpisao, a to je jako važno. Dokle god smo tu, još uvijek možemo biti bolji, a nećemo biti, ako sami sebe otpišemo. Nemojte nikad odustati od sebe. To prepoznajem kod svetog Josipa koji se zasigurno brinuo za druge. Ni smrt nije poraz, ako ne odustaneš i ako se boriš uz pomoć Boga biti ćeš bolji”.

„Današnja reforma u školi educira djecu, ali je društvo odustalo od odgoja. Danas možete imati mnoštvo informacija i ne znam kakvo obrazovanje, no ako nemate moralnih i duhovnih kvaliteta, ako nemate univerzalnih vrijednosti, vi ste deficitaran čovjek. A sport ima i pedagošku dimenziju – naučiti djecu da ne misle samo za sebe. Jedan je premali broj. Mislim da danas trebamo težiti zajedništvu. Imamo inflaciju pojedinaca, a nemamo timova. A papa Ratzinger je kazao da koliko god se trudio, svijet neće moći reagirati na velike promjene. Neće moći niti jedan pojedinac, jedna grupa ljudi, jedna politička opcija riješiti najvažnije stvari današnjeg svijeta: klimatske promjene, financijske probleme, migraciju, terorizam, a niti koronavirus. Dakle, trebamo iskoristiti sav ljudski potencijal da nam bude bolje. Ako svatko bude vukao na svoju stranu, od toga neće biti ništa. Mislim da samo tim može pobijediti”, kazao je izbornik Lino te nastavio: „naš je dragi Stepinac volio rukomet, a ja sam izbornik rukometne reprezentacije, on bi u mojoj momčadi bio kapetan. On je lider. Kad god se obraćam djeci ili svojim igračima, kada primijetim dobrog sportaša, bilo kojeg sporta, kažem mu da je dobro što je dobar sportaš, ali još je važnije biti dobar čovjek”. Na kraju je pozvao i svoju ženu Klaudiju za koju je kazao da bi bez nje bio nitko i ništa, a s njom je tim.

Izbornik hrvatske reprezentacije na kraju je rektoru Svetišta uručio svoju knjigu „Od Učke do Olimpa“, a mons. Sente je Červaru uručio skicu Josipa Botterija Dinija za izradu oltarnog mozaika Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu.