Sabrani na svom 6. zasjedanju Sabora Vrhbosanske metropolije, 6. svibnja 1994, u Bolu na Braču, mi biskupi obraćamo se svećenicima i vjernicima kao i domaćoj i međunarodnoj javnosti slijedećom IZJAVOM:

1. Washingtonski sporazum, od 18. ožujka 1994, o političkom rješavanju bosansko-hercegovačke krize – prema kojemu je dogovorena federacija između Muslimana i Hrvata – donio je, kao prvi plod, obustavu ratnih djelovanja na području koje kontroliraju Hrvati i Muslimani. To je ujedno omogućilo da redovitije stiže i prijeko potrebna pomoć za ugroženo pučanstvo.

Izražavamo svoju potporu svakom sporazumu koji vodi prema opravednom i trajnom miru na području međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. Molimo sve čelnike političke vlasti da mudro pronalaze, razborito prihvaćaju, odlučno i dosljedno provode dogovorene sporazume na dobrobit svih ljudi koji žive na ovim prostorima.

Katoličke vjernike ponovno pozivamo na poniznu i ustrajnu molitvu kako bi milosrdni Bog udijelio potrebno svjetlo svima da pronalaze i provode što bolja rješenja za uspostavu pravedna mira u Bosni i Hercegovini.

2. Nažalost, spomenuti sporazum, za sada razdvaja našu metropoliju: na područje pod nadzorom Hrvata i Muslimana te na područje pod kontrolom bosanskih Srba. S bolju konstatiramo da su s mnogih dijelova pod kontrolom Srba već protjerane ili pobjegle desetine tisuća Muslimana i Hrvata, a nad onim koji su unatoč nemalim poteškoćama još uvijek ostali i žele ostati na svojim vjekovnim ognjištima, nastavlja se teška diskriminacija i “etničko čišćenje”. Na taj način dovodi se u pitanje daljnja opstojnost više od 40% vjernika vrhbosanske nadbiskupije, oko 80% banjalučke biskupije, a oko polovice područja mostarsko-duvanjske i trebinjske biskupije, što mi kao biskupi tih biskupija, kao ni cijela Katolička Crkva, ne možemo prihvatiti!

3. Ponovno najodlučnije dižemo svoj pastirski glas u obranu i vraćanje osnovnih ljudskih i građanskih prava i sloboda – kako za katoličke vjernike tako i za sve druge obespravljene ljude na području cijele naše metropolije. Posebno žalimo što se na velikom dijelu banjalučke biskupije nastavlja mnogovrsna diskriminacija prema nesrpskom stanovništvu i tražimo da se ona obustavi! Tražimo od tamošnjih vlasti da se odlučnije i učinkovitije zauzmu za obustavljanje svih vidova diskriminacije i nepravdi prema katoličkom življu. Očekujemo također od predstavnika hrvatskog naroda, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Republici Hrvatskoj da se za ta prava još odvažnije založe.

4. U onim krajevima Bosne i Hercegovine, gdje već postoji mogućnost povratka protjeranih ili izbjeglih žitelja od mjerodavnih vlasti tražimo:
– da im osiguraju slobodan povratak u njihove vlastite domove;
– da još odlučnije porade na potpuno sigurnoj dostavi i pravednoj raspodjeli humanitarne pomoći najugroženijem dijelu pučanstva;
– da porade na obnovi i stvaranju mogućnosti za rad i uzdržavanje obitelji;
– da svi utjecajni čimbenici (civilne vlasti, sredstva javnog priopćavanja, vjerski čelnici i kulturni poslanici) odlučnije stvaraju pogodniju klimu, u kojoj će se moći uspješno liječiti duboke psihičke i fizičke ratne rane.

Znamo da se mnogi katolici žele na miran način vratiti na svoja ognjišta. Tražimo i od srpskih vlasti i od međunarodne zajednice da im se to što prije omogući.

5. Zahvaljujemo i ovaj put svim svojim svećenicima i redovnicima koji su, često i uz herojske napore i uz izravnu ugroženost vlastita života, ostali uz povjereni im Božji narod, hraneći ga i duhovnom i materijalnom hranom, štiteći ga, bodreći i podižući iz grijehom otrovane duhovne i materijalne pustoši ovoga strašnog rata. Molimo ih da, oslonjeni na snagu Duha Božjega, ustraju u vjernosti Kristu i njegovoj Crkvi ondje gdje su sada najpotrebniji.

6. Zahvaljujemo članovima Hrvatske biskupske konferencije i drugih biskupskih konferencija svijeta za ljubav i solidarnost kojim prate naše patnje; za neumorno poticanje i slanje humanitarne pomoći i za njihovo zalaganje za pravedan mir u našoj napaćenoj domovini. Molimo ih da nas i u buduće ne zaborave.

7. Sve naše svećenike, redovnike i redovnice, sav Božji narod povjeren našoj pastirskoj skrbi, kao i sve dobročinitelje i prijateljstva, sve ljude dobre volje preporučujemo Ljubavi Božjoj i zaštiti Presvete Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice Mira.

Mons. Vinko Puljić, nadbiskup i metropolita vrhbosanski, v.r.
Mons. Franjo Komarica, biskup banjalučki, v.r.
Mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i upravitelj trebinjsko-mrkanski, v.r.
Mons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, v.r.