Zagreb, (IKA) – Kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog dr. Vladimir Zagorac o medijskoj prezentaciji njegovih memoara izjavio je: “Moji Memoari, sićušna knjižnica mojih uspomena od djetinjstva do starosti, izazvali su buru različitih ocjena zbog neobjektivnog prikaza u našem dnevnom tisku. Ti prikazi su jednostrani, senzacionalistički te zaobilaze gro moga teksta. Tako je jedan od novinara iz nevine šale iskonstruirao da je moj tekst napad na nekakav ‘homoseksualni lobi’ na Kaptolu, o čemu u njemu uopće nema govora. Ja se u svom tekstu izričito ograđujem od takove kvalifikacije i tretiram je kao šalu, u najgorem slučaju možda malo nezgodnu, ali ipak samu šalu. Ni drugi novinar s kojim sam o tome razgovarao nije objektivno donio sadržaja knjige ni razgovora, nego je iz svega izabrao ono što je smatrao senzacionalnim, bez obzira na cjelinu i potpunu istinu. Kolumnist Večernjeg lista je također pošao putem svojih kolega novinara i proglasio moje memoare napadom na kardinala Bozanića i pobunom protiv nekakve invazije Zagrebačke crkve izvana, a k tome si je dopustio i ocjenu da smo mi Zagrepčani ‘kampanilisti’, premda je njegov krčki ‘campanilo’ znatno niži od našeg zagrebačkog. Moj spis nije nikoga namjeravao napadati, nego opisati moje dojmove o vremenima i događajima kojima sam bio svjedokom i sudionikom. Nije dakle ni anticrkveni, ni antibiskupski, ni antiredovnički, ni antisvećenički. Ako su negdje došle do izražaja i neke ljudske slabosti, ova vrsta književnosti traži da se i one navedu kako bi se sagledao značaj opisanih događaja. Ja se ovim najenergičnije ograđujem od svih takovih prikaza te se ispričavam svim kolegama koji su povjerovali navedenim novinarima, a da nisu čitali samu knjigu, jer da su je pročitali u originalu, dobili bi posve drugi dojam i ne bi se imali razloga ljutiti. Posebno se ispričavam uzoritom kardinalu Bozaniću, ako sam ga nečim povrijedio te mu i ovom prilikom izjavljujem svoju lojalnost, poštovanje i poslušnost kao svom Nadbiskupu.”