Vatikan, 25. 4. 2000. (IKA) – Izjava pariškog nadbiskupa kardinala Jeana-Marie Lustigera kako se zdravlje pape Ivana Pavla II. pogoršava te da njegovo tijelo zahvaća sve jača paraliza, povećalo je zabrinutost vjernike za Papino zdravlje. Sve je očitije kako Papa sve teže hoda i govori. Njegovi najuži suradnici tvrde kako je riječ samo o fizičkome umoru, dok je Papin duh svjež, uvijek spreman dati pravi odgovor. Premda je poznato kako se zdravlje Svetog Oca pogoršava, manje je poznata narav bolesti. Prema nekim izvorima riječ je o Parkinsovoj bolesti, što liječnici nisu nikada potvrdili. Izjava Papina osobnog prijatelja kardinala Lustigera, dokaz je velike zabrinutosti u crkvenim krugovima za njegovo zdravlje i rad. Na taj se način želi pripraviti vjernike na stanje, koje bi se u skoroj budućnosti moglo pogoršati, tvrde vatikanski krugovi. “Duhovne Papine snage su nepovrijeđene”, pojasnio je kardinal Lustiger i s time se slažu svi, koji izbliza slijede Svetog Oca. “Papa Wojtyla, koji će 18. svibnja navršiti 80 godina, posjeduje izvanrednu duhovnu snagu, intelektualne sposobnosti i memoriju. Taj čovjek, koji je bio pravi atlet, postaje sve više rob svog tijela”, tvrdi pariški nadbiskup. Prema svjedočanstvima Papinih suradnika, Sveti Otac nije posebno zabrinut i namjerava do kraja iskoristiti svoju snagu u apostolskoj službi. Papa je uvjeren, kako je izjavio na početku godine, da “Bog ne traži nikada od čovjeka više nego što može učiniti. Bog nam daje uvijek dosta snage da učinimo ono što se od nas traži”.
Papa Ivan Pavao II. ipak sprema program svome nasljedniku. Taj je program usredotočen na dva prioriteta: ujedinjenje kršćanskih Crkava i obnova poimanja papinstva. U Egiptu je to jasno dao do znanja izjavivši kako ne smijemo gubiti vrijeme. Jedinstvo kršćana je neophodno u nadolazećem trećem tisućljeću, u kojemu će se čovječanstvo morati suočiti s velikim izazovima. “To jedinstvo pretpostavlja”, kako je izjavio sam Papa u Egiptu, “pronalaženje novih oblika, u kojemu bi se papina služba mogla ostvariti kao služba ljubavi i kao takva biti priznata i od jednih i od drugih”.
I u svojoj uskrsnoj poruci Sveti je Otac zacrtao identitet svog nasljednika – o papi evangelizatoru, papi bedemu pravde, papi graditelju mostova s ostalim kršćanskim Crkvama kako bi došlo do potpunog jedinstva, koje je Isus zamislio predajući Crkvu svojim učenicima.