Građani Republike Hrvatske bili su prošlih dana obaviješteni o odluci Vlade Republike Hrvatske da krene u izmjenu zakona o pravosudnoj suradnji sa zemljama članicama Europske unije, osobito u dijelu gdje se predlaže ograničenje primjene jedinstvenog europskog uhidbenog naloga samo na kaznena djela počinjena nakon kolovoza 2002. godine. Valja se podsjetiti da je europski uhidbeni nalog mehanizam koji je preuzet pregovorima o “poglavlju 23”, koje nam je do posljednjeg trenutka bio najvažniji politički kriterij, štoviše poštivanje europskog uhidbenoga naloga nalaže i Ustav Republike Hrvatske (čl. 9.).
Ne možemo se oteti dojmu da se sve to radi poradi amnestije zločina počinjenih od strane jugoslavenske tajne policije u vremenu komunizma. Poznato je, naime, da je pred njemačkim sudom optužen visoki dužnosnik nekadašnje službe državne sigurnosti za ubojstvo Stjepana Đurekovića iz 1983. godine na tlu tadašnje Savezne Republike Njemačke, te da bi prvi trebao biti izručen njemačkom sudu nakon stupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju.
Iznenađeni smo činjenicom da se Republika Hrvatska u to upustila i bez konzultacija s EU. Apeliramo na Vladu Republike Hrvatske da sporni zakonski prijedlog povuče, kako Hrvatska ne bi u Europsku uniju ušla pod sumnjom i sa stigmom zaštitnika ideoloških zločina iz vremena komunizma već kao vjerodostojni partner. Ipak, iako se nadamo da će u Vladi Republike Hrvatske biti razboritosti i da će se povući sporni zakon, ostaje gorak okus spoznaje da su demokratske izabrane vlasti spremne štititi nedjela nedemokratskog totalitarnog sustava, koji je u Europi padom “zida” doživio svoj politički, moralni, ali i civilizacijski slom. Stoga i Europska unija kao zajednica antitotalitarnih zemalja promiče demokratske vrijednosti među kojima su i vladavina prava te procesuiranje svih koji su kažnjiva djela činili u sva tri totalitarna sustava u novijoj povijesti Europe: fašizmu, nacizmu i komunizmu.

Slučaj “Perković” stoga prelazi granice samog slučaja. Poštujući presumpciju nevinosti svakoga čovjeka, Komisija može samo konstatirati da je taj slučaj postao svojevrsna paradigma stanja u Hrvatskoj politici i društvu.

Mi smo se nadali i očekivali da će Vlada Republike Hrvatske s EU u ovoj finalnoj fazi pred pristupanje razgovarati o turističkim potencijalima, razvoju poljoprivrede koja prema procjenama Unije može hraniti 20 milijuna stanovnika u Europi, o novcu iz fondova koji će ojačati hrvatsku znanost i visoko obrazovanje, jedinu realnu snagu na kojoj se hrvatsko društvo može razvijati. Umjesto toga, Vlada Republike Hrvatske, se neposredno prije stupanja Hrvatske u Europsku uniju, mimo znanja EU, domišlja kako zaštititi zločine iz vremena komunizma.
Uistinu je tužna i spoznaja da hrvatska vlast po svom političkom mentalitetu nije spremna za ulazak u Europsku uniju. U pregovorima, koji su bili teški i zahtjevni, i u kojima je najvažnije bilo ostati vjerodostojan, nije sudjelovala. Štoviše u posljednjih godinu dana u više se navrata pokazalo da Vlada ne zna što je zaključeno hrvatskim Ugovorom o pristupanju Europskoj uniji. Derogiran je više puta s više naslova, od pokušaja izmjene zakona o policiji, nerazumijevanju posebnog legislativnog okvira kojim pristupni ugovor priječi političarima članstvo u nadzornim odborima, nespretnog ponovnog potenciranja pitanja “Ljubljanske banke”, ničim izazvanog otvaranja pitanja granica s Bosnom i Hercegovinom i dalje da ne nabrajamo. Uz to, svi potezi i izjave naših političara jasno pokazuju da ne razlikuju obvezu pomaganja susjedima kako bi se i oni što prije osposobili za Europsku uniju, sada u okviru zajedničke vanjske politike Europske unije, od onoga što se naziva regionalna, u ovom slučaju neojugoslavenska politika, koja samo traži svoju novu formu i inačicu.
Šteta je već napravljena.
Hrvatska vlada ipak može, ako se koncentrira na Europsku uniju i na razvoj Hrvatske, popraviti sliku Hrvatske i legitimirati se kao demokratska vlada koja ne vara svoje partnere, ne prikriva zločine i ne štiti zločince, ma tko oni bili. Valja imati na umu da je zločin zločin i da ljudi pobijeni nakon II. svjetskoga rata od strane komunističkog režima nisu “manje mrtvi” od ljudi pobijenih tijekom II. svjetskog rata od strane ustaškog režima. Taj antitotalitarni stav mora biti naša legitimacija u slobodnom svijetu.
Nadamo se da će ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju pomoći konačnom odbacivanju svih totalitarizama, posebno komunističkog zločinačkog nasljeđa u našem hrvatskom društvu.
Pozivamo sve naše građane koji su vjernici da se mole za našu Domovinu!

U Zagrebu, 26. lipnja 2013.
Mons. dr. Vlado Košić,
predsjednik Komisije HBK Iustitia et pax