Izjava o opadanju prirasta pučanstva u svijetu

Donosimo hrvatski prijevod Izjave Papinskoga vijeća za obitelj o opadanju prirasta pučanstva u svijetu, s nadnevkom od 27. veljače 1998. Dokument kojega je izvorni tekst na francuskom jeziku, bio je objavljen u “L#!Osservatore Romano” od 15. ožujka.

Istina o razvoju stanovništva zemalja u svijetu već je nepobitna. Sve je očitije i sve priznatije da u svijetu postoji znatno demografsko usporavanje, koje je započelo oko 1968. U 51 zemlji, prirast je već ispod “praga izmjene”. Petnaestak od tih zemalja bilježi upravo svake godine više smrti nego rođenja. Žurno je sve upoznati s tom istinom. Nužno je odmah uspostaviti pravu solidarnost, odlučno okrenutu budućnosti i s poštivanjem Povelje o čovjekovim pravima čija se pedeseta obljetnica slavi ove godine.
1. Pozornost prema razvoju stanovništva
U skladu s povjerenim mu poslanjem, Papinsko vijeće za obitelj izbliza slijedi razvoje stanovništva različitih zemalja u svijetu (1). Zbog toga je Vijeće već okupilo u različitim prilikama stručnjake svjetskoga glasa. Susreti su pristali najpodrobnije ispitati prilike svojstvene različitim kontinentima. One na američkom kontinentu bile su tema kongresa održanog u gradu Meksiku (21-23. travnja 1993) (2). Prilike Azije i Oceanije bile su ispitane za vrijeme razgovora održanog u Taipeiu (18-20 rujna 1995) (3). Razlike u razvojima stanovništva europskih zemalja bile su analizirane u Rimu (17-19 listopada 1996) (4). Papinsko vijeće za obitelj upravo priprema susret koji će biti posvećen ispitivanju prilika u afričkim zemljama.
Istodobno Vijeće s pozornošću i zanimanjem prati radove centara za istraživanje koji se bave demografskim pitanjima. Među tim centrima ističe se Podjela stanovništva pri ekonomskome i društvenom Vijeću OUN. Od 4. do 6. studenoga 1997. ta je ugledna ustanova skupila četrnaest međunarodno poznatih stručnjaka s namjerom da ispitaju opadanje prirasta pučanstva na svjetskoj ljestvici, njegovu sadašnju važnost, njegove uzroke i posljedice. Ti stručnjaci nisu mogli doli potvrditi ono što sve demografske činjenice pokazuju već nekoliko godina: opadanje prirasta koje već dvadeset godina pogađa veći dio industrijaliziranih zemalja – sjeverne i zapadne Europe, Kanadu, Sjedinjene Države, Japan, Australiju, Novi Zeland – proteže se na sve veći broj zemalja u razvoju u srednjoj i istočnoj Europi, u Aziji i na Karibima. Jedan je od tih stručnjaka primijetio, glede trajnog značaja tog opadanja počevši od 1975. u zemljama koje su već tada pokazivale slabi prirast: “Kad jednom prirast počne opadati, njegovo se opadanje nepromijenjeno nastavlja” (5).
2. Globalno i pogrešno mišljenje
Već dugo vremena razgovori o populaciji odlučno zastupaju globalno (sveokupno) i pogrešno mišljenje prema kojemu bi, svijet bio zarobljenik “eksponencijalnog” ili “galopirajućeg” demografskog rasta, koji bi doveo do “demografske eksplozije”. Papinsko vijeće za obitelj, koje je prikazalo u jednoj od svojih publikacija (6) uzaludnost tog površnog proširenog mišljenja, radosno utvrđuje da u se među nekim predstavništvima OUN počinje priznavati istina o demografskim činjenicama. Doista, već oko trideset godina, konferencije potpomognute tom Organizacijom izazivaju bezrazložnu zabrinutost o demografskim pitanjima, osobito u zemljama na Jugu. Zbog toga uznemiravanja različita predstavništva OUN uložila su, i dalje ulažu, znatna novčana sredstva da prisile velik broj zemalja na provođenje maltuzijanske politike. Razvidno je da ti programi, uvijek kontrolirani izvana, donose općenito prinudne mjere kontrole rađanja. Isto tako, pomoć razvoju redovito je uvjetovana ostvarivanjem programa kontrole stanovništva koje uključuju sterilizacije, prisilno izvršene bez znanja žrtava. Ti maltuzijanski čini ipak su pothvati državne vlasti i jačani doprinosom nevladinih organizacija (ONG) među kojima je najpoznatija Međunarodni savez za planiranje obitelji (IPPF).
U siromašnim zemljama prve žrtve tih programa su bezazlena i nezaštićena pučanstva. Hotimice ih se vara potičući ih da pristanu na svoje sakaćenje s lažnim izgovorom da je to prethodni uvjet njihova razvoja.
3. Starenje pučanstva i demografsko opadanje
Te katastrofalne politike su u potpunoj oprečnosti sa stvarnim razvojima stanovništva kakvi su u statistikama i kako proizlaze iz činjeničnih analiza. Već trideset godina stopa porasta stanovništva u svijetu ne prestaje se smanjivati u redovitom i značajnom ritmu. Nakon što je zabilježen znatan pad prirasta, 51 zemlja u svijetu (od njih 185) ne uspijevaju više jamčiti izmjenu naraštaja (nadomještanja umrlih rođenima – op. prev.). Objasnimo da te zemlje, njih 51, predstavljaju 44% stanovništva planeta. Drugim riječima, cjelokupni pokazatelj prirasta tih zemalja ili broj djece po ženi, niži je od 2,1. Zna se da je to minimalna razina neophodna za obnovu naraštaja u zemljama koje koriste najbolje zdravstvene uvjete.
Te se prilike potvrđuju gotovo na svim kontinentima. Takav prirast ispod “praga izmjene” imaju u Americi: Sjedinjene Države, Kanada, Kuba i veći dio Karipskog otočja; u Aziji: Gruziji, Tajlandu, Kini, Japanu, Južnoj Koreji; u Oceaniji: Australiji; i gotovo svih četrdeset europskih zemalja. Na europskom kontinentu, sve teži učinak starenja već pridonosi opadanju broja stanovništva s brojem umrlih koji nadilazi broj rođenih. Taj negativni saldo već je dokazan u trinaest zemalja, među kojima su Estonija, Letonija, Njemačka, Bjelorusija, Bugarska, Mađarska, Rusija, Španjolska i Italija.
Osim starenja stanovništva koje započinje, to opadanje prirasta nameće, u mnogim područjima, osobito tjeskoban problem, problem opadanja stanovništva, sa svim negativnim učincima koje ono neizbježno donosi. Bilježi se stoga povećanje broja zemalja s prirastom ispod izmjene naraštaja. Isto se tako smatra da će se povećati broj zemalja sa smrtnošću višom od rađanja.
Opažanje te stvarnosti, već dugo poznate pozornim demografima, gotovo je nepoznato sredstvima društvenog priopćivanja, javnome mnijenju i odgovornima. Praktički je šutke prošlo na međunarodnim konferencijama, kako se je moglo utvrditi prigodom konferencije u Kairu 1994. i konferencije u Pekingu 1995.
4. Složeni uzroci
Uzroci tih prilika potpuno nepoznatih nesumnjivo su složeni. J. Cl. Chesnais, iz Naiconalnog instituta za demografska proučavanja (Pariz), podrobno ih je analizirao za vrijeme gore navedenog susreta demografskih stručnjaka (7).
Neki se od tih uzroka svakako lako raspoznatljivi. Broj vjenčanja, koji već nije povoljan, znatno se smanjuje; to znači da je manje osoba koje se vjenčaju nego u prošlosti. Srednja dob majčinstva je očito povećana i dalje raste. Uvjeti rada ne odgovaraju želji žena da usuglase obiteljski život s profesionalnim obvezama. Pomanjkanje prave obiteljske politike, u zemljama koje su većinom pogođene opadanjem stanovništva, potvrđuje da obitelji praktički ne smiju imati broj djece koliko bi željele: procjenjuje se da je razlika između broja djece koje europske žene žele imati i koje doista imaju 0,6% po ženi (8).
J. C. Chesnais zaključuje svoj izvještaj o uzrocima opadanja plodnosti, uvodeći na demografsko područje faktor koji su do sada stručnjaci potpuno zanemarili: odnos između pesimizma i nade koji pučanstva proživljavaju. Prema tom autoru do povećanja plodnosti u zemljama pogođenima padom stanovništva ne može doći a da se ponajprije ne promijeni “raspoloženje” njihovih stanovnika, koje bi dopustilo prijeći iz sadašnjeg pesimizma u duševno stanje slično onome iz doba “baby-boom” u doba obnove koja je slijedila iza II. svjetskog rata (9).
Uz te uzroke vezane za životne uvjete i neka ponovna društveno-kulturalna sređivanja u zemljama koje se industrijaliziraju, drugi čimbenici izravno vežu opadanje stanovništva uz volju ljudi i stoga uz njihovu odgovornost. Mislimo na sredstva i politike dragovoljnog ograničavanja rađanja. Širenje kemijskih kontracepcijskih metoda i često ozakonjenje pobačaja bili su odlučujući u trenutku u kojem su, istodobno, slabile politike u korist prihvaćanja života.
Već nekoliko godina tim se uzrocima pridodaje masovna sterilizacija, već prije istaknuta. Dosta je pomisliti na masovne kampanje sterilizacije muškaraca i žena kojima je poprište bila Indija 1954. i 1976, sa svim sablaznima koje su se događale, dovevši do pada vlasti gospođe Gandhi (10). U Brazilu, među ženama koje pribjegavaju metodama kontrole rađanja, oko 40% je sterilizirano.
Upravo ovih dana sredstva društvenog priopćivanja proširila su vijest o sterilizacijskoj kampanji vođenoj prošle godine, “na veliko zvono”, u Peruu pod zaštitom Ministarstva zdravstva, vijest koja je potaknula opći i svjetski pokret ogorčenja (11). Nije se samo govorilo o “pritiscima” koje su vršili zdravstveni djelatnici (12) da uvjere žene – većinom nepismene i malo ili ništa upućene u stvarni domet te “operacije”(13) – da se daju sterilizirati, nego se također zna da se to završilo i gubicima ljudskih života. Katolička je Crkva, preko svojih biskupa, tražila objašnjenja (14). Nitko ga, međutim, nije dao: velika skupina parlamentaraca tražila je da peruanski Kongres ispita izvršene sterilizacije (više od 100.000) da se utvrdi u kojim su zdravstvenim i ćudorednim uvjetima bile izvršene. Ti parlamentarci zahtijevaju da se otkrije sva istina o kršenju čovjekovih prava, počinjenih u vrijeme te vladine kampanje (15).
5. Prema teškim poremećenostima
Iz tih glavnih uzroka, ukratko spomenutih, proizlaze izrazito zabrinjavajuće posljedice. Razmjer mladih u stanovništvu snažno opada. Odatle proizlazi obaranje dobne piramide, sa slabom napučenošću odraslih mladih koja mora jamčiti državnu proizvodnju i nositi teret sve šireg sloja stanovništva starih i nezaposlenih osoba, kojima je sve potrebnija liječnička skrb i zdravstvene potrepštine. Unutar samoga aktivnog stanovništva dolazi do duboke neuravnoteženosti između aktivnih mladih i aktivnih manje mladih, koji si nastoje zajamčiti posao na štetu mladih naraštaja koji se stoga uključuju u tržište skraćenog radnog vremena.
Ne smije se zaboraviti niti utjecaj starijeg pučanstva na odgojni sustav. Sučeljavanje s teretom uzdržavanja starijih osoba, dovodi do pokušaja smanjivanja budžeta normalno određenog za odgoj novih naraštaja. To slabljenje odgojnog sustava ponekad donosi znatan rizik: gubitak kolektivnog pamćenja. To otežava prenošenje kulturalnih, znanstvenih, tehničkih, umjetničkih, ćudorednih i vjerskih podataka na nove naraštaje. Promotrimo također da je, protivno tome što se razglašuje, sama nezaposlenost sve teža zbog opadanja broja stanovništva.
Stručnjaci također promatraju taj razvoj i s drugih stajališta: povećanje srednje dobi stanovništva, na primjer, logički se odražava na psihološkom profilu tog stanovništva: “turobnost”, pomanjkanje intelektualnoga, gospodarskog, znanstvenog i društvenog razvitka te nedostatak stvaralaštva koji već, kao da pogađaju neke “ostarjele” narode, nije drugo nego izrazi ustrojstva demografske piramide.
U isto doba povećava se broj starijih osoba koje su izravno na teret društvu, također kada se ograničava proizvodni temelj toga društva, izvor prihoda javnih novčanih sredstava. Stoga, da se zajamči funkcioniranje sustava socijalne pomoći (socijalno osiguranje, mirovine, naknade za liječničke troškove, itd.), snažno se potiče pribjegavanje eutanazije. Zna se da se to već prakticira u različitim europskim zemljama.
Među najočitijim posljedicama opadanja stanovništva, treba također spomenuti nasilne neuravnoteženosti, koje se već sada predviđaju među zemljama čija pučanstva predstavljaju vrlo različita dobna ustrojstva. Ako, se na primjer, usporedi dobna piramida država kao što su Francuska, Španjolska i Italija s onom u zemljama poput Alžira, Maroka, Turske, ostaje se iznenađen njihovim obrnutim obilježjem i poteškoćama proizašlim iz takvih prilika od kojih su neki suvremeni problemi, povezani s nemogućnošću bogatih zemalja da djelotvorno ograniče potajno doseljavanje iz najsiromašnijih zemalja, samo su predokus.
Žurno je da javno mnijenje i odgovorni budu savršeno informirani o takvim razvojima. Jednako je tako žurno odbaciti lažne podatke, koje se često navode na predstavljanjima da prikriju čisto ideološke prijetvorne zaključke (sofizme), a da se pritom ne govori o krivotvorenim statistikama. U demografskom okviru, kao u drugim okvirima znanja, činjenice su očite i istina ne može zauvijek ostati sakrivena. Ne može se ne radovati tvrdnji da ta istina postaje sve očitija, s obzirom na to da Odjel Ujedinjenih naroda za pučanstvo nije oklijevao okupiti skupinu stručnjaka za ispitivanje o “plodnosti ispod razine izmjene”. Ništa ne priječi da se odstrane netočnosti i laži prečesto upotrijebljene za “opravdanje” programa, politika i drugih čimbenika potpuno nespojivih s poštivanjem temeljnih prava o čovjeku.
6. Slaviti čovjeka i njegova prava
S tim u svezi pedeseta obljetnica Opće povelje o čovjekovim pravima oživljuje spomen na ljudsku zajednicu. Slaviti tu zajednicu znači slaviti čovjeka. Riječ je o povlaštenoj prigodi, jer ta zajednica odjelotvoruje poštivanje temeljnih vrijednosti koje je potpisala i na kojima se obvezala graditi svoju budućnost. Te vrijednosti trebaju biti oslobođene svakog poricanja od strane država, međunarodnih tijela, privatnih skupina ili pojedinaca. One se zovu: pravo na život, pravo na fizičku i psihičku cjelovitost, jednako dostojanstvo svih ljudskih osoba (usp. član 1).
Godina 1998. pruža stoga svim ljudima i svim narodima mogućnost ponovnoga zanosnog utvrđivanja svoga bezuvjetnog prianjanja riječi i duhu Opće povelje o čovjekovim pravima iz 1948.
Stoga treba budno paziti na tu točku. Vjernost Uputi obuhvaća isključenje svake spletke koja, s izlikom takozvanih “novih prava”, nastoji priključiti pobačaj (usp. član 3), povrijediti fizičku cjelovitost (usp. ondje), razoriti heterogenu i monogamnu obitelj (usp. član 16). Upravo se vrše podmukla djelovanja u tom smislu. Ona imaju žalosni cilj: lišiti ljudsko biće njegovih temeljnih prava i podvrgnuti najslabije novim oblicima tlačenja (usp. član 4 i 5). Laži kojima se služe ti pokušaji kobno se izlijevaju u nasilje i barbarstva i uvode “kulturu smrti” (16).
Kako je izjavio papa Ivan Pavao II. “čovjekova prava nadilaze svaki ustavni red”. Ta su prava svakome čovjeku urođena. Ne proizlaze iz dogovorenih odluka o kojima se može neprestano iznova pregovarati, prema odnosima sile ili interesa u igri. Samo postojanje tih prava, priznatih i svečano proglašenih 1948. ništa ne duguje više ili manje sretnim formulacijama koje se nalaze u ustrojstvima ili zakonima (usp. član 2,2). Ma koje ustrojstvo, ma koji zakon koji nastoji smanjiti doseg tih proglašenih Prava ili patvoriti njihovo značenje, trebali bi biti odmah prokazani kao diskriminirajući i nosioci kvasca totalitarnosti, kako se to navodi u Uvodu Povelje.
“Upravo na temelju toga zajedničkog pozivanja na vrijednosti, obranjenih pod cijenu tolikih suza, može se obnoviti tkivo naroda i stvoriti svjetski grad otvoren kulturi života”. Taj ambiciozni plan nije neostvariv, ali solidarnost među narodima, koja je istodobno njegova hrana i plod, pretpostavlja kao uvjet prethodno utvrđivanje solidarnosti naraštaja.
Papinsko vijeće za obitelj poziva stoga sve ljude dobre volje, a osobito kršćanske udruge, upoznati objektivnu stvarnost demografskih razvoja. Poziva ih hrabro osuditi maltuzijanske programe potpuno neopravdane i štoviše potpuno protivne čovjekovim pravima.

Bilješke
1. Usp. Papinsko vijeće za obitelj, Evoluzioni demografiche. Dimensione etica e pastorale, Citta#! del Vaticano, Libreria Editrice Vaticana, 1994, ISBN 88-209-1991-5.
2. Cuestiones Demograficas en America Latina en perspectiva del ano internacional de la familia 1994, Mexico, aprile 1993, Ediciones Provive, ISBN 980-6256042.
3. Međunarodna konferencija o demografiji i obitelji u Aziji i Oceaniji, Taipei, Taiwan, R.O.C. 18-20. rujna 1995. The Franciscan Gabriel Printing Co ltd, prosinac 1996, ISBN 957-98831-1-4.
4. Familia et vita, Anno II, n. 1,1997, str. 3-137.
5. “Kad jednom prirast počne opadati, njegovo se opadanje nepromijenjeno nastavlja” Aminur Khan, Fertility trends among Low Fertility Countries, Susret skupine stručnjaka o Below Replacement Fertility, Podjela pučanstva, Ministarstvo gospodarstva i društvenih poslova, Sekretarijat Ujedinjenih naroda, UN/POP/BRF/BP/1997/1, str. 11.
6. Usp. bilješku 1.
7. J. CL. Chesnais, Determinants of below-Replacement Fertility, Podjela pučanstva, Ministarstvo gospodarstva i društvenih poslova, Sekretarijat Ujedinjenih naroda, New York, 4 – 6. studenogaUN 1997. UN/POP/BRF/BP/1997/2, str.3-17.
8. J. Cl. Chesnais, Determinants of Below-Replacement Fertility, str. 12.
9. Druga polovica ovoga stoljeća doživjela je opadanje čistunstva i pobjedu materijalizma, hedonizma, kult potrošaštva, američki način življenja. Sljedeće stoljeće trebalo bi dokazati granice tog uzora… Jednostavno tumačenje baby-boom kao odgovor na gospodarski rast ne može se više podupirati. Istinska odlučujuća promjena bila je promjena duševnoga stanja, od bolesti prema nadi. Kako se može zamisliti sličan obrat povijesnog nastojanja bez velikog šoka?” J. Cl. Chesnais, Determinants of Below-Replacement Fertility, str. 13-14.
10. Pristanak osobe na kirurški zahvat po uvjetima da izazovu bilo kakav higijenski propis bio je postignut mjesto dara u živežnim namirnicama. Broj tih “dragovoljnih” sterilizacija popeo se na 90% u godini nakon pada vlade gospođe Gandhi. J.H. Leavesley, Update on sterilization, Family Planning Information Service, vol. 1, br.5, 1980.
11. Kako pokazuje časopis Le Monde, optužbe protiv politike rađanja u toj zemlji nisu bile nove, “ali, jer su dolazile sve do danas iz Katoličke Crkve, javno se mnijenje nije izjašnjavalo, pripisujući ih tradicionalnom suprotstavljanju Crkve kontracepciji. Danas su, ipak, ti protesti dospjeli na treći nacionalni kongres žena seljanki i domorotki, proteste je preuzeo sindikat seljaka, narodne organizacije žena, feministkinje i parlamentarci iz opozicije”.
N. Bonnet, “Kampanja sterilizacije u Peruu podiže brojne kritike. Postojanje tlačenja nad ženama bilo je potkazano od novina i različitih organizacija te priznato od zamjenika ministra zdravstva”, Le Monde, petak, 2. siječnja 1998, str. 3.
12. Kako je potvrdio američki stručnjak Richard Clinton: “Bolnice moraju poštivati mjesečne kvote”… To objašnjava žurbu, na kraju mjeseca, s kojom su zdravstveni djelatnici, koji su se inače izlagali opasnosti da izgube svoj posao, “poticali” žene prijeći “iz ambulante u bolnicu” zbog cijepljenja djeteta ili maloga bezbolnog i besplatnog zahvata.
N. Bonnet, La campagne de sterilisation…
13. Novine El Comercio, odlučan imati čistu savjest, proveo je opširan upitnik o tim sterilizacijama, u najsiromašnijim predjelima zemlje, skupivši svjedočanstva koja potvrđuju da su se neke žene, u zamjenu za živežne namirnice i skrb za njihovu najmlađu djecu, podvrgle podvezivanju jajovoda. Novine tumače da se je država natovarila kirurškim zahvatima, ali kad je stvar krenula loše, odbila je preuzeti na sebe odgovornost komplikacija i smrti.
N. Bonnet, La campagne de sterilisation au Perou…
14. Joaquin Diez Esteban, La campana de control de la natalidad se cobra cinco victimas, Palabra, 1/2/1998, str. 22.
15. Ondje.
16. Ivan Pavao II, enciklika Centesimus annus, 1991, str. 39.