Zagreb, (IKA) – Stalno vijeće HBK objavilo je izjavu o izlaganju kršćanskih vjerskih simbola u povodu žalbe Republike Italije pred Velikim vijećem Europskog suda za ljudska prava koja će biti raspravljena 30. lipnja 2010. Republika Italija uložila je žalbu protiv odluke Europskog suda za ljudska prava, br. 30814/06 LAUTSI vs. Italija, koja isključuje postavljanje križeva u školama. Izjavu Stalnog vijeća HBK, upućenu uime svih biskupa Hrvatske biskupske konferencije, objavljujemo u cijelosti:
“S obzirom na predstojeću odluku Europskog suda o izlaganju vjerskih simbola u javnim školama, želimo naglasiti važnost koju to ima za vjerske osjećaje ljudi i tradicija europskih naroda.
Europa je upravo zbog svog kršćanstva potvrdila autonomiju duhovnih i zemaljskih sfera te je već neko vrijeme otvorena vjerskom pluralizmu, iskazujući poštovanje za prava kako vjernika tako i onih koji to nisu. Ona to još više čini u današnje vrijeme, kada se druge religije šire i koriste prednosti te multikulturne stvarnosti.
Prisutnost kršćanskih vjerskih simbola, osobito simbola križa, koji odražava vjerske osjećaje kršćana svih denominacija, nema namjeru isključiti nikoga, ali izražava tradiciju koju svi poznaju i prepoznaju zbog njezine velike vrijednosti i uloge kao katalizatora dijaloga sa svakom osobom dobre volje i kao potpore onima koji pate i koji su u potrebi, bez obzira na njihovu vjersku, etničku ili nacionalnu pripadnost.
U kršćanskoj kulturi i vjerskoj tradiciji križ označava zajedničko spasenje i slobodu čovječanstva (usp. sv. Ivan Zlatousti, In Mattheum, 54:7). On ne nameće vjeru, već izražava najviši altruizam i velikodušnost te najdublju solidarnost, koja se nudi svima.
Sukladno tome društva kršćanske tradicije ne bi smjela odbaciti javno izlaganje svojih vjerskih simbola, osobito na mjestima obrazovanja svoje djece. U suprotnome ta društva ne bi budućim naraštajima prenijela vlastiti identitet i vrijednosti. Bila bi to društva koja proturječe sama sebi i odbacuju živu duhovnu i kulturnu baštinu, u kojoj nalaze svoje korijene i otvorenost budućnosti.
Nadalje podsjećamo da u svim europskim zemljama pravo na slobodu vjeroispovijesti postoji i jača i da su u raznim zemljama drugi vjerski simboli dozvoljeni zakonom ili spontanim prihvaćanjem. Crkve i kršćanske zajednice zalažu se svugdje za dijalog s drugim vjerskim zajednicama i vjerama te djeluju kao sastavni dio svojih nacionalnih stvarnosti. Kada je riječ o simbolima, nacionalne stvarnosti upoznate su s raznim zakonima i autonomnom društvenom i pravosudnom evolucijom, koja se mora poštovati u okviru ispravnog odnosa između država i europskih institucija. Dijalog među vjerama i ljudima raznih uvjerenja može se razvijati u Europi, gdje postoji sloboda vjeroispovijesti za sve te poštovanje drevnih tradicija svakog naroda i nacije.”