Izjava Stalnog vijeća HBK u povodu međunarodne konferencije o pučanstvu i razvoju

U Zagrebu je 5. kolovoza zasjedalo pod predsjedanjem kardinala Franje Kuharića Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije, prošireno sudjelovanjem splitskog i riječkog nadbiskupa. Središnja tema ovog zasjedanja bio je radni susret s izaslanstvom Svete Stolice, koje je došlo u Zagreb radi neposredne priprave za dolazak Sv. Oca u Hrvatsku u rujnu ove godine. Prigodom tog zasjedanja, Stalno vijeće HBK donijelo je posebnu izjavu u povodu Međunarodne konferencije o pučanstvu i razvoju, koja će se održati u Kairu od 5. do 13. rujna 1994. godine.

IZJAVA STALNOG VIJEĆA HBK POVODOM MEĐUNARODNE KONFERENCIJE O PUČANSTVU I RAZVOJU u Kairu od 5. do 13. rujna 1994.

Pridružujemo se apelima Sv. Oca

Ove jeseni održat će se u Kairu od 5. do 13. rujna Međunarodna konferencija o pučanstvu i razvoju. Radni dokument Konferencije Ujedinjenih Naroda sadrži dosta zabrinjavajućih točaka na koje se kao biskupi moramo osvrnuti. Zastupajući vječne principe i trajna etička načela o ljudskom dostojanstvu, životu i ljudskim pravima, nalazimo da u radnom dokumentu ta načela nisu jasno i dostatno naglašena. Dapače, prema onome kako dokument obrađuje teme života i obitelji, osjećamo da se u njemu niječe ljudsko dostojanstvo i čovjekova duhovna stvarnost pa se tako utire put “kulturi smrti”.
Pridružujemo se stoga apelima Svetog Oca Ivana Pavla II. koji se ne umara ponavljati da “svaka osoba, bez razlike na dob, spol, religiju i naciju ima svoje dostojanstvo i svoja neotuđiva prava”, da je “život svet” i da su “ljudska prava urođena ljudskoj naravi koja nadilaze sve institucije i sve ljudske zakone”.
Pridružujemo se i pozivu europskih biskupa, pročelnika Vijeća za obitelj, koji su nedavno s izvanrednog zasjedanja u Rimu uputili apel odgovornima iz Europe kako bi na “Kairskoj konferenciji očitovali potrebnu odvažnost u obrani obitelji i ljudskog života”.
Čovjekova sreća ne proizlazi samo iz gospodarskog blagostanja. Obitelj je osnovna stanica društva s kojom se nitko ne može poigravati. Nijekanje ili omalovažavanje stabilnosti braka kao i “promicanje drugih oblika odnosa među pojedincima” otvara ranu u društvu i nanosi štetu ispravnom poimanju braka i obitelji.
Posebno nas, pak, zabrinjavaju prijedlozi koji se mogu pročitati u radnom dokumentu za spomenutu Konferenciju u Kairu. Tamo se, naime, navodi da bi uz ostale metode planiranja obitelji mogao biti i pobačaj kao potrebno sredstvo. Zaboravlja se da je prije 10 godina na Međunarodnoj konferenciji u Meksiku (1984) zaključeno da se “pobačaj ne može koristiti kao sredstvo planiranja obitelji”.
Kulturno je ozračje Europe zasićeno individualizmom i materijalizmom. U takvom ozračju i obiteljski život sa svim svojim obvezama i pravima mnogima postaje teret koji ne mogu nositi. Zato je sve više “slobodnih brakova” i rastavljenih. Sve više ima obitelji koji djecu doživljuju kao teret, a ne “Božji dar” koji je kadar obogatiti njihov život i vratiti im početni smisao zajedništva. Manipulacija s ljudskim genima pomoću moderne tehnologije “biološkog inženjeringa” kao zavodljive teorije sekularističkog pristupa životu i obitelji, opravdano izazivaju našu veliku zabrinutost. Europa je u ovom stoljeću previše bila izložena zarazi “kulture smrti” i teorijama koje su bile protiv života i protiv obitelji. Taj “razorni duh” osjeća se i u ovom radnom dokumentu za Kairsku konferenciju. On, naime, problemu razvoja i populacije pristupa s čisto statističke i ekonomske strane. Ne budu li se spomenute teme obrađivale u prvom redu s moralne i etičke razine, “budućnost čovječanstva bit će” – kako veli papa Ivan Pavao II. – “stavljena na kocku”.