Izjava Stalnoga vijeća HBK o ekološkim pitanjima u Hrvatskoj

Nezagađen okoliš je ona stvarnost koju Biblija prepoznaje kao izvorni Božji dar čovjeku. Vizija rajskoga stanja svoje temelje vidi u skladnome odnosu Boga i čovjeka te čovjeka i stvorenoga svijeta. To prvotno stanje narušio je grijeh koji je unio nered ne samo u čovjeka već i u sve stvoreno (usp. Post 3, 17-19). Time nam je pokazano gdje je pravi uzrok svake ekološke krize. Ona je posljedica moralnoga nereda koji proizlazi iz čovjekova otpada od Boga. Na taj način mi sve stvoreno dovodimo u stanje ropstva u kojem ono stenje uzdišući i čeznući za spasenjem (usp. Rim 8). Krist je došao ispuniti, popraviti i spasiti sve čovjekove odnose pa tako i njegov odnos s prirodom. U tom smislu Crkva je zalaganje za zdrav okoliš uvijek smatrala dijelom svoga integralnog evanđeoskog navještaja. Sv. Franjo Asiški uzoran je primjer takvoga stava Crkve.

Naša se je domovina Hrvatska, uza sve nedaće koje je tijekom povijesti doživjela, u velikoj europskoj obitelji naroda i država uspjela očuvati kao još uvijek zdrav i za čovjeka prijateljski prostor. Taj veliki dar i neprocjenjivo bogatstvo, međutim, i u današnjim okolnostima valja znati i htjeti očuvati kako bismo ga mogli predati generacijama koje dolaze, ali i ponuditi svijetu koji sve više čezne za čistim zrakom, bistrom vodom i nezagađenom zemljom.

U vrijeme kada je tlo mnogih zemalja kontaminirano pesticidima, Hrvatska ima priliku proizvoditi zdravu hranu. Među najveća hrvatska bogatstva svakako spadaju pitka voda i Jadransko more. Upravo su prirodne ljepote i nezagađeni okoliš presudan čimbenik u odabiru mjesta za odmor velikoga broja turista iz cijeloga svijeta.

Zbog svega navedenog držimo da je naša dužnost upozoriti na sve češću pojavu neodgovornoga pa i štetnoga odnosa prema okolišu. U tom smislu smatramo kako moramo upozoriti i na neke konkretne projekte koji mogu značiti opasnu prijetnju ekološkoj ravnoteži u našoj domovini.

Mi biskupi s posebnom pozornošću pratimo javnu polemiku koja se razvila o mogućem transportu ruske nafte Jadranskim naftovodom do naše luke Omišalj i dalje preko Jadranskoga mora u svijet. Upitnim smatramo pristupanje sporazumu o tom projektu prije izrade vjerodostojne studije utjecaja na okoliš koja bi valjano pokazala moguće rizike zagađivanja. Prema mišljenju stručnjaka, zbog lošeg stanja naftovoda postoji velika opasnost zagađivanja područja s bogatim izvorima pitke vode u Gorskom kotaru. Realna mogućnost nesreće brodova za prijevoz nafte i ispuštanje balastnih voda dovodi u opasnost Jadransko more i turizam o kojem ovisi egzistencija mnogih hrvatskih obitelji. Dvojben je govor o koristi projekta kad su rizici tako visoki. Začuđuje također činjenica da se o svemu tome ne želi čuti glas lokalnog stanovništva.

Posebno želimo apelirati na znanstvenike da se u radu na tom i sličnim projektima, opasnima za okoliš, vode odgovornošću za budućnost te da pritom djeluju u okvirima zadanosti svoje struke. Eventualne materijalne koristi koje bi mogle imati njihove pozitivne studije za štetne projekte mogle bi učiniti neprocjenjivu štetu, ne samo okolišu, već i čovjeku. Mi biskupi smatramo da nitko nema pravo zatvarati oči pred teškim pitanjima koja su od dalekosežnog utjecaja na budućnost. Ujedno pozivamo sve odgovorne, od državnih do lokalnih vlasti kao i udruge zainteresiranih građana, da se ne ustežu od vlastite odgovornosti za opće dobro te učine ono što je nužno da bismo živjeli u zdravome okolišu, u domovini koju ćemo i u budućnosti s ponosom moći nazivati “Lijepa naša”.