Šime Ćurko održao je predavanje „Obitelj i mladi u pastoralu mons. Prenđe“; don Ivica Jurišić govorio je o temi „Tranzicija Caritasa Zadarske nadbiskupije iz ratnog u mirnodopsko doba“, a nadbiskup Želimir Puljić održao je izlaganje „Neplanirani, ali ostvareni dolazak Ivana Pavla II. u Zadar 2003. godine“.

Mons. Prenđa je govorio da za obitelj nema zamjene, koji god pogled suvremeni čovjek iznosio o obitelji, rekao je Ćurko. Zadatak Crkve je moralno i materijalno podupirati obitelji i boriti se za pravednije zakonodavstvo. Nadbiskup je tražio od klera i laika da upoznaju dokumente Crkve o nauku obitelji, da se pripremaju homilije, kateheze o obitelji.

Godinu 2004. u Zadarskoj nadbiskupiji proglasio je Godinom obitelji i rekao da svaka obitelj treba imati ABC misal, Časoslov i Bibliju. Smatrao je da treba produbiti pripremu mladih za obitelj i brak i da župnik treba na različite načine okupljati obitelj u župi. Govorio je o bračnim vikendima, poticao duhovne obnove za obitelj i tražio ozbiljan angažman župnika s obiteljima.

Isticao je da obitelji trebaju dobiti konkretnu pomoć. Promicao je susrete Zajednice obitelji s četvero i više djece koje je i osobno vodio u pastoralnom centru i služio misu za njih u katedrali. Cijenio je ulogu zajednice Pro vita i djelovanje ‘Male škole’ u Caritasu koju su polazila djeca iz obitelji s teškoćama i posjećivao ih. „Nadbiskup je sudjelovao u svemu, dolazio na sve susrete. Bio je aktivan sudionik svega što se događalo u Nadbiskupiji i kad je riječ o obitelji“, rekao je Ćurko.

Mons. Prenđa je govorio da se Bog objavio čovjeku po obitelji, da je dijalog između Boga i čovjeka počeo u obitelji i na čovjeka je u obitelji prešla stvaralačka Božja moć i briga za stvorenje. O obitelji je govorio i u svojim uvodnicima u Vjesnik, nekad je kritizirao nedovoljni angažman Crkve da se promijene neke loše statistike o stanju obitelji u društvu. Nije bio defetist, naviještao je uskrslog Krista i govorio da će Krist pomoći, istaknuo je Ćurko.

Realno je gledao stvarnost, ali i nudio rješenja. U Vrani je 2004. održan veliki susret obitelji Zadarske nadbiskupije s više tisuća ljudi. Svaki susret se detaljno pripremao, od razine župa, dekanata, do Nadbiskupije, što je operativno provodio i tadašnji generalni vikar mons. Ivan Mustać.

Godinu 2005. je proglasio Godinom mladih u Zadarskoj nadbiskupiji kada su mladi hodočastili u katedralu. Smatrao je da ne treba podilaziti mladima nego biti s njima u istini. Ohrabrivao je svećenike da priđu mladima i podsjećao kako sv. Ivan Pavao II. okuplja milijune mladih na svjetskim susretima. Na inicijativu mons. Prenđe, 2010. je održan Susret hrvatske katoličke mladeži u Zadru koji je okupio 30 000 mladih. U pripremi su se diljem Nadbiskupije održavale duhovne obnove za mlade, volontere, mons. Prenđa je osobno i aktivno sudjelovao u tome. Nadbiskupa Prenđu krasila je blizina, sveprisutnost, zanimao se za ljude i što se događa, poznavao je ljude, poručio je Ćurko.

Od 2004. mons. Prenđa je bio predsjednik Hrvatskog Caritasa. Zadarski Caritas je dijelio veliku materijalnu pomoć tijekom rata i bio uključen u povratak izbjeglica, uz pomoć njemačkog i talijanskog Caritasa.

„Caritas je u središte svoga djelovanja  stavio čovjeka  i mogao se razvijati jer je iza njega uvijek stajala Nadbiskupija svojim materijalnim sredstvima. Nadbiskup Prenđa poticao je i podržavao projekte naglašavajući važnost Caritasa, uz euharistiju i katehezu, kao tronožac djelovanja Crkve. Govorio je da je Caritas vidljivo lice Crkve koje stavlja čovjeka u potrebi u prvi plan, vodeći se riječima Evanđelja, osobito iz Mateja, 25 poglavlje“, rekao je Jurišić. Pučka kuhinja u Zadru otvorena je 1996., a Pučka kuhinja u Benkovcu 2004., a Prenoćište za beskućnike 2007. godine. Psihološka pomoć pružana je ljudima u raznim potrebama, nadbiskup je redovito pohodio Caritas i sa svim djelatnicima i korisnicima imao susrete: s roditeljima poginulih hrvatskih branitelja, beskućnicima, korisnicima Pučke kuhinje s kojima bi i ručao, darivao je djecu u ‘Maloj školi’, svima bi pružao riječ utjehe kao pastir.

U Caritasu je djelovala terapijska zajednica pripreme za odlazak ovisnika u komune, uz stalno stipendiranje srednjoškolaca  i studenata, do  osnovnih programa pomoći u odjeći i hrani.

„Za nijedan novi projekt i program koji bi Caritas pokrenuo  nije bilo straha hoće li ga nadbiskup Prenđa odobriti. Po opsegu projekata i programa, Caritas Zadarske nadbiskupije slovio je za jedan od najboljih Caritasa u Hrvatskoj. Nadbiskup Prenđa osobno je zvao djelatnike i pitao za konkretne osobe jesu li su došli po pomoć, koji su se njemu obratili direktno tražeći pomoć; rekao bi da će, ako treba, i zadnja kuna iz Nadbiskupije ići onima u potrebi“, istaknuo je Jurišić.

Mons. Prenđa je inzistirao na duhovnosti djelatnika Caritasa i podržavao njihove duhovne vježbe, dopustio je da se u Caritasu jednom tjednom služi  misa. „Inzistirao je na suradnji s lokalnom zajednicom, s gradovima, općinama i Županijom. Bilo mu je važno da i kroz to Caritas bude vidljiv u zajednici. Pred jaka crkvena vremena održavale su se konferencije za medije na kojima je osobno sudjelovao, kao i u akcijama na gradskom trgu.

U vrijeme došašća pohodio je Caritas, imao mise s djelatnicima, dolazio na obilježavanja raznih datuma, Dana volontera, dijelio obroke u Pučkoj kuhinji“, rekao je Jurišić. Mons. Prenđa je stalno poticao djelatnike na stvaranje novih programa i projekata, prema potrebi u zajednici.

„Inzistirao je na stručnosti djelatnika Caritasa u socijalnoj službi i Obiteljskom savjetovalištu. Zahvaljujući njegovoj podršci, Caritas Zadarske nadbiskupije sa svojim projektima razvio se u jedan od vodećih Caritasa u Hrvatskoj. Smatrao je da programi spadaju u područje rada lokalne zajednice, ali i Crkva je dio lokalne zajednice; odnosno, lokalna zajednica je dio Crkve, te je naglašavao važnost suradnje mjesne Crkve i lokalne zajednice, gledajući Krista u čovjeku koji je potreban bilo kakve pomoći“, istaknuo je Jurišić.

Želio je da Caritas obogati lokalno zajedništvo djelatnika i korisnika Caritasa jer smo pozvani donijeti ljudima svjetla i radosti, govorio je mons. Prenđa, smatrajući da Caritas nije samo materijalni dar, nego i darivanje svoga vremena, svoje naklonosti i razumijevanja.

Potičući suradnju s lokalnom zajednicom, nadbiskup je s ponosom govorio kako je zadarski Caritas izrastao u crkvenu ustanovu značajnog ugleda u društvu te je nabrajao projekte koje je Caritas vodio samostalno i u suradnji s lokalnom zajednicom. U Zadru je 2007. bio održan i susret predstavnika svih biskupijskih Caritasa iz Hrvatske.

„Mons. Prenđa je dao veliki razvojni zamah radu Caritasa, imao je viziju da Caritas opstaje na stručnosti ljudi koji u njemu rade. Inzistirao je na prisutnosti struke u svim područjima rada. Poticao je djelatnike na edukacije, sudjelovanje na seminarima, razmjenu iskustava i s  civilnim ustanovama, da se izbjegne stihijsko i polovično djelovanje, prepuštenost slučaju i amaterizmu, kako bi se izbjeglo neredovito i manjkavo pružanje pomoći“, istaknuo je Jurišić.

Naglasio je da je mons. Prenđu krasila „neposrednost, jednostavnost, ljudska toplina i prihvaćanje čovjeka. Njegova ljudska širina se očitovala i u njegovim susretima sa potrebitima“. Jurišić je citirao nadbiskupa Prenđu koji je govorio: „Svećenik i župnik upućeni su u stvarnost povjerenog naroda, ti su ljudi iz našeg stada. Upućuju poglede prema nama i očekuju našu pomoć. Isus nas izaziva, potiče kada kaže, ‘Dajte im vi jesti’. Puno je siromašnih na duhovnom polju i moramo davati duha, ali ljudima treba davati i kruha i ruha“.

Sv. Ivan Pavao II. pohodio je Zadar 9. lipnja 2003. godine na Forumu u Zadru, gdje se bilo okupilo 120 000 ljudi. Pohod je održan upravo na 13. godišnjicu biskupskog posvećenja mons. Prenđe. Zbog zdravstvenog stanja Pape nije mu bilo preporučeno posjetiti više gradova u Hrvatskoj. Odluci da pohodi Zadar pomoglo je i osobno poznavanje Woytile koji je kao kardinal bio u istoj radnoj grupi sa zadarskim nadbiskupom Marijanom Oblakom na Koncilu i kojem se obratio s ‘Moj prijatelj’. Ivan Pavao II. je na Forumu pohvalio djelovanje crkvenih pokreta u Zadarskoj nadbiskupiji i razvoj laikata.

Zanimljivo je i providonosno kako je 11. veljače 1996., kad je preuzeo službu ordinarija, mons. Prenđa u nastupnoj propovijedi u katedrali sv. Stošije rekao upravo ono što se ostvarilo sedam godina poslije na Forumu.

Preuzimajući službu ordinarija, mons. Prenđa je 1996. rekao: „Zapažam da Duh Sveti u Zadarskoj Crkvi u ovom času prožima duše koje se otvaraju njegovim darovima… Vjerujem jer vidim da se Kristova Crkva, predvođena papom Ivanom Pavlom II i ova mjesna Crkva okuplja Majke Marije kao ono apostoli na dan Pedesetnice. Vjerujem da nas Duh Sveti nadahnjuje, a Marijin primjer potiče kako ova Zadarska Crkva treba oblikovati i zacrtati svoj program za iduća desetljeća“.

Sv. Ivan Pavao pohodio je Zadar na blagdan Marije, Majke Crkve, na duhovski ponedjeljak. I Papa je tada koristio upravo taj kontekst kojeg je spomenuo mons. Prenđa u nastupnoj propovijedi; da u Zadarskoj nadbiskupiji prepoznaje razvijen laikat i da se kao apostoli trebamo okupljati oko Marije.