Zajedništvo, zajednička odgovornost, prevencija i solidarnost prema svima onima koji su ranjeni u tijelu i duhu bilo kojim oblikom zlostavljanja. Izlaganje koje je Linda Ghisoni danas održala na vatikanskom samitu o „Zaštiti maloljetnika u Crkvi“ kreće od ovog imperativa i iz želje da doprinese općem dobru. Podtajnica Odjela za vjernike laike Dikasterija za laike, obitelj i život izrazila je uvjerenje da se prevencija ne može iscrpiti „u prekrasnom programu“, već mora postati „redovni pastoralni stav“. Pozivajući se na svjedočanstvo jedne žrtve zlostavljanja koja je nazvala „vukovima koji zavijaju“ sve pastire Crkve koji „provaljuju u ovčinjak da uplaše i rasprše stado“, Ghisoni je rekla da se nikada ne možemo govoriti o zaštiti maloljetnika a da se ne uzme u obzir žrtve i njihove obitelji, da se ne upozna zlostavljače, suučesnike, poricatelje i nemarne, one koji su zataškavali i one koji su pokušali govoriti i djelovati, ali su ušutkani. „Klečanje na koljenima: to bi – naglasila – bio pravi stav koji treba zauzeti u obrađivanju tema o kojima se govori ovih dana. Na koljenima pred milosrdnim Ocem, koji vidi razdirano tijelo Kristovo, svoju Crkvu, i šalje nas da preuzmemo brigu, kao njegov narod, za rane i da ih liječimo melemom Njegove ljubavi“.

U Crkvi se, međutim, temelj odgovornosti treba tražiti u zajedništvu, tipičnom za njezinu narav i sliku Crkve koja u otajstvu Presvetoga Trojstva prepoznaje svoje lice. A onima koji pokazuju svoju neosjetljivost prema pažnji koja se posvećuje problemu zlostavljanja ili misle da je to samo „posao“ Pape ili biskupâ, Ghisoni poručuje: „Postati svjesni tog fenomena i postati svjesni vlastite odgovornost nije neka fiksacija, nije nuzgredna inkvizicijska radnja da bi se zadovoljilo puke društvene potrebe, već potreba koja proizlazi iz same naravi Crkve kao otajstva zajedništva utemeljenog u Trojstvu, kao Božjeg naroda na putu, koji ne izbjegava, nego se suočava, s uvijek novom sviješću o zajedništvu, također sa izazovima koji se odnose na zlostavljanje koja su se u njoj dogodila na štetu najmlađih podrivajući i prekidajući to zajedništvo“. Upućivanje na Crkvu kao zajedništvo i Božji narod na putu zahtijeva, međutim, „da sve sastavnice Božjeg naroda, svaka na svoj način, žive pravâ i dužnostî kojih su postali dionici na krštenju. To nema nikakve veze s grabljenjem položaja ili vlasti, nego predviđa ispunjenje određenog poslanja“, istaknula je Ghisoni u svom izlaganju.