Srijemska Mitrovica/Petrovaradin, (IKA) – Osma generacija Škole za župne suradnike u Osijeku i Glazbene škole u Đakovu Đakovačko-osječke nadbiskupije obilježila je završetak dvogodišnje formacije za župne suradnike odlaskom na izlet 5. rujna u Srijemsku biskupiju. U organizaciji nadbiskupijskog Pastoralnog centra i suradnji sa župama polaznika te uz vodstvo dr. Stanislava Šote, predstojnika Škole za župne suradnike, posjetili su Srijemsku Mitrovicu, biskupijsko Svetište Gospe Tekijske gdje je slavljena misa, kapela Gospe od mira u Srijemskim Karlovcima i Petrovaradin.
U Srijemskoj Mitrovici je Osječane i Đakovčane srdačno ugostio mons. Eduard Španović, generalni vikar Srijemske biskupije, dekan i župnik župe sv. Dimitrija, upoznavajući hodočasnike s poviješću Srijema i grada, progonom kršćana, arheološkim iskopinama i lokalitetima sa više ranokršćanskih bazilika, iseljavanjem katolika novijeg datuma te s hodočasničkom proslavom jubileja 1700 godina od mučeničke smrti Svetih srijemskih mučenika održanom 2004. godine.
Čulo se kako je u povodu prijenosa moći sv. Anastazije, mučenice, iz Zadra u oltar crkve Sv. Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici, a zbilo se to u vrijeme zadarskoga nadbiskupa Marijana Oblaka i đakovačko-srijemskog biskupa mons. Ćirila Kosa (24. listopada 1976.), bila velika pobožna proslava Crkve. Naime, sv. Anastazija je Srijemkinja, Mitrovčanka, građanka slavnoga Sirmiuma, prijestolnice rimskoga Ilirika, drevnoga kršćanskoga središta Panonije gdje je veoma rano, usred poganskoga svijeta, posijano sjeme Isusove radosne evanđeoske vijesti iz kojega je izrasla živa, sveta i svjedočka Crkvu o čemu svjedoče sveci i mučenici. Nakon što je stari Sirmium bio razoren, na ruševinama je podignut novi grad, Mitrovica, prozvan po svom mučeniku sv. Dimitriju. U toj je sirmijskoj crkvi Anastazija (u Zadru ju zovu Stošija) svoju vjeru u Isusa Krista upoznala, prihvatila, živjela i mučeništvom posvjedočila. Ona je na Božić 304. godine, tijekom progona cara Dioklecijana, u Mitrovici spaljena na lomači. Anastazijina se slava i štovanje iz Sirmiuma, gdje joj je bila podignuta prva crkva, prenose u Carigrad, a potom u Rim. U tim se gradovima grade bazilike u čast mučenici Anastaziji. Papa je na Božić u njoj slavio zornicu, drugu božićnu misu na spomen Anastazijina mučeništva. Njezino je ime, uz najpoznatije ranokršćanske mučenice, upisano u Rimski kanon i u Litanije svih svetih. Poznato je kako su kršćani zbog provale Huna i Avara sklonili moći mučenika na sigurnije mjesto, a mučenički prah sv. Anastazije pohranili u Carigradu. Bizantski car Nicefor poklanja 810. godine zadarskom biskupu biskupu Donatu svetičine moći te biskup Oblak 1976. godine otvara olovnu kutiju u kamenom sarkofagu i vadi dio svetičinog mučeničkog praha da bi bio vraćen u Srijem gdje ga je biskup Kos pohranio u oltar srijemsko-mitrovačke manje bazilike. Uz oltar i moći sv. Anastazije, mučenice, koja se posvetila Bogu i služenju siromasima, bolesnima i progonjenima, hodočasnici Škole za župne suradnike zajedno su molili za mjesnu crkvu Srijemske biskupije. Potom su posjetili zaštićene arheološke lokalitete sa spomenicima iz rimskoga vremena s kraja 3. i početka 4. stoljeća koji svjedoče o korijenima kršćanske vjere na srijemskim prostorima, primjerice staru baziliku. U arheološkom muzeju pogledali su konzervirane ostatke rimske carske palače te su posjetili i druge lokalitete koji su spomenici kršćanstva. Uz razgledanje mjesta gdje su prvi kršćani slavili misu i u šetnji s pogledom na rijeku Savu te most kojim je Srijemska Mitrovica povezana sa Mačvanskom Mitrovicom, mons, Španović je ispričao legendu o mučeničkoj smrti sv. Ireneja 6. travnja 304. godine. Nakon kraćeg odmora za ručak, putovanje je nastavljeno prema prošteništu Majke Božje Tekijske u sjeveroistočnom Srijemu.
Stjepan Barišić, ravnatelj biskupijskog Svetišta Gospe Tekijske, dočekao je na Tekijama izletnike koji su potom u rimokatoličkoj crkvi Gospe Snježne sudjelovali u misnom slavlju koje predvodio Stanislav Šota, a pjevanje je orguljama pratio Petar Pifat, voditelj Svetišta. Preč. Marko Loš, kancelar biskupskog ordinarijata, župnik jedne petrovaradinske župe i upravitelj dviju župa, radosno je dočekao izletnike ispred kapelice Gospe od mira gdje je, nakon molitve, podsjetio na povijesno značenje ovih prostora za kršćanski i hrvatski identitet. U uređenoj rimokatoličkoj kapelici Gospe od mira, sagrađenoj u spomen na sklapanje karlovačkog mira 1699. godine, izletnici su se upisali u spomen-knjigu, dok je Loš spomenuo zanimljivost koja govori da baš ovu kapelicu posjećuje mnogo Turaka što je vidljivo u knjizi utisaka. Zajedničkom molitvom za preč. Loša i župljane župa u Petrovaradinu, te pjevanjem pjesme “Do nebesa nek se ori” u crkvi Sv. Jurja, završen je posjet Petrovaradinu s kojim su se izletnici oprostili prolaskom ispred rodne kuće hrvatskoga bana Josipa Jelačića i odlaskom na vidikovac petrovaradinske tvrđave. Povratak u večernjim satima prema Vukovaru, Đakovu i Osijeku započeo je molitvom, završio pjevanjem i radosnim iznenađenjem Vukovaraca Domagoja i Krešimira Jakumetovića. Braća su na oduševljenje suputnika otpjevala vlastite pjesme o Vukovaru koje žele snimiti na nosač zvuka, no prethodno im treba stručna pomoć za uglazbljivanje. Na rastanku Stanislav Šota svima je zahvalio i poručio župnim suradnicima da u pastoralnom djelovanju budu autentični i oduševljavaju druge, te im zaželio razboritost, strpljivost i ustrajnost u radu.