Po dolasku u ludbreško svetište s poviješću svetišta hodočasnike je upoznao mons. Josip Đurkan, župnik svetišta. Kako je rekao, iako nema nikakvih pisanih dokumenata, predaja govori da se samo godinu dana nakon posvete župne crkve u kapelici dvorca Batthyany 1411. zbio nesvakidašnji događaj. Za vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je sumnjajući u istinitost riječi pretvorbe “Ovo je tijelo moje” i “Ovo je moja krv….” u kaležu je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv. Zaprepašten i silno preplašen, svećenik je brzo završio svetu misu. Tekućinu iz kaleža pospremio je u staklenu posudicu, skrio, i o događaju šutio do kraja života. Tek na samrti javno je priznao što se dogodilo i ampulu s tekućinom predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi sv. Trojstva. Glas o tome događaju brzo se pronio cijelim krajem. Narod je u sve većem broju počeo dolaziti u Ludbreg. Svi su željeli vidjeti taj opipljivi i svima vidljivi znak Božje prisutnosti u maloj staklenoj posudici. Predaja govori da su se od toga vremena u Ludbregu počela događati čudesna ozdravljenja na zagovor Presvetoj Krvi.

Slijedila je misa koju je predvodio vlč. Tomislav Ćurić, župnik Župe bl. Alojzija Stepinca koji je uime koordinatora Pastoralnog centra, dr. Stanislava Šote, hodočastio zajedno sa svim hodočasnicima. Suslavitelj na misi, vlč. Marin Putilin, upravitelj Župe u Lovasu, sve prisutne je podsjetio na povijest euharistijskih čuda te je prisutnima posvijestio ono što se svaki dan događa na oltaru. Nakon mise hodočasnici su se zadržali u osobnoj pobožnosti. U obližnjem parku uslijedila je pobožnost križnoga puta.