Riječ je o prikazu 21 fotografije autorice Mateje Milojević koji prikazuju križeve krajputaše koji se nalaze u Donjem i Gornjem Tavankutu, Mirgešu, Čikeriji te pripadajućim atarima koji se nalaze u tavankutskoj župi Presvetog Srca Isusova. Izložbu je otvorio Ivica Dulić, tajnik mjesnog Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društvo „Matija Gubec“, koje je izložbu organiziralo zajedno s neformalnim pokretom „Bunjevački put križa“.

Otvaranju izložbe nazočila je delegacija Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji na čelu s predsjednicom Jasnom Vojnić, tavankutski župnik Marijan Vukov, njegov prethodnik Franjo Ivanković, te, među ostalima, delegacija Grada Zaprešića na čelu s gradonačelnikom Željkom Turkom prigodom svog dvodnevnog posjeta hrvatskoj zajednici u Republici Srbiji.

„Bunjevački put križa je neformalni pokret virujućeg svita ovdašnjih Hrvata iz Bačke, koji ima nekoliko ciljeva. Kao prvo je nanovo svestranije aktualiziranje i dublje kontekstualiziranje Muke Isusa Krista, ne bismo li, približenu na suvremeniji način, snažnije osvijestili njezinu ne samo veličinu nego i značenje koje ona ima za vjernike. Kao drugo, važni se čine i napori da se Muka Gospodinova opredmeti u novim djelima umjetnosti, kako bi relativno zatomljeni segmenti sakralne umjetnosti u zavičaju nam nekako oživjeli. Kao treće, nastoji se graditi jedna zdrava zauzetost za ono što se smatra vlastito i vrijedno u području sakralne materijalne kulturne baštine. A zdrava zauzetost za vlastito hoće nešto saznati i o nepoznatome te isto i očuvati“, kazao je Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u uvodnom tekstu prikaza ove izložbe.

„Križevi krajputaši, kao materijalni simboli Raspetoga, ostavljeni nekako po strani naših interesa – oronuli od nebriga, gotovo da su zaboravljeni, pokazali su se odličnim primjerom toga. Količina znanja o njima – a više ih je od 200 u Subotici i okolnim atarima – rijetko je prelazila granice obiteljskih usmenih naracija, a vremenom je znao kopniti i sjaj njihova kamena, što je vrhunilo u postupnoj razorenosti, pa čak i namjernom rušenju. Tomu je iznimno pridonio komunizam i njegovo vrijeme. Sve su to bili razlozi da u ‘Bunjevačkom putu križa’ odluče pristupiti obnovi onih križeva krajputaša – tih nijemih svjedoka našeg trajanja u ovoj ravnici – koji su visoko devastirani ili su bili skroz srušeni. U okviru ovoga kulturno-vjerskog programa, koji je započeo baš nekako u ovo vrijeme 2013. godine, okupio se jedan značajan broj ljudi, koji su odvajali dijelove svojega vremena za angažiranje na gore navedenim aktivnostima. Umjetnici – fotograf Augustin Juriga i crtač Ante Rudinski – svoja su umijeća usmjerili na stvaranje opusa na temu Muke: Augustin je napravio fantastično uspjeli serijal fotografija križeva krajputaša, koji su okupljeni u jedinstvenu cjelinu od 16 fotografija pod nazivom ‘Bunjevački putovi križeva’, a Ante je nacrtao prvi među bunjevačkim Hrvatima Put križa. Grafički dizajner Darko Vuković i grafičar Aleksandar Botić autori su grafika 7 motiva križeva krajputaša – riječ je o likovnoj tehnici često rabljenoj u povijesti sakralne umjetnosti u svijetu, a kod nas je posve raritetno zastupljena. Zahvaljujući naporima s. Mirjam Pandžić oživljen je i stari način pjevanja tijekom moljenja Puta križa. Vuković je autor i Križnoga puta, koji je postavljen u crkvi Presvetog Trojstva u Maloj Bosni. Imamo se pohvaliti i knjigom haiku pjesama na ovu tematiku. U našim tiskovinama – prije svega tjedniku ‘Hrvatska riječ’ i ‘Zvoniku’, objavljeno je više desetaka napisa o povijesti konkretnih križeva krajputaša. Održano je nekoliko predavanja i tribina o ovome fenomenu. Objavljena je i jedna knjiga – ‘Bunjevački put križa’, koja u formi molitvenika na govoru ovdašnjih Hrvata – bunjevačkoj ikavici, iznosi razumijevanje Isusove muke od strane našega čovjeka te nalazi sličnosti s vlastitom tragičnošću, čime se na neizravni način približava i, vjerojatno, bolje razumijeva Njegova Muka. Prodajom spomenutih umjetnina, isprošenih dodatnih novčanih sredstava i dragovoljnim radom stvorena je materijalna osnova za obnovu devastiranih križeva krajputaša.

Naime, u proteklih je 10 godina u okviru ovako osmišljenih nastojanja obnovljeno tridesetak križeva krajputaša u svim područjima gdje naš svit živi. Od toga je desetak obnovljeno na području Tavankuta i njegova atara, zahvaljujući i naporima doskorašnjeg župnika Franje Ivankovića i brojem ne malog virujućeg svita okupljenih oko našeg ‘Bunjevačkog puta križa’! Sve je to pridonijelo da Tavankut danas jest mjesto gdje nema ni jednog od 21 križa koji ne sija i koji se, barem gdje kad, ne okiti cvijećem! Pa ipak, ima ih još nekoliko za podići iznova“, navedeno je u prikazu.

Posjetitelji Tavankuta i ljubitelji seoskog turizma mogu obići križeve i biciklom, a svi zainteresirani za više informacija i uputa mogu se javiti Društvu koje je mapiralo ovu biciklističku rutu dugačku oko 38 km i učinilo je dijelom turističke ponude mjesta.