Fotografije su nastale oko 1977. godine kada je autor posjetio Indiju i sa svojim fotoobjektivom popratio misionarski rad o. Ante Gabrića kao i svete Majke Terezije u gradovima Kolkati i Maria Polli.

Na otvorenju izložbe ravnateljica Gradskog muzeja Korčula Marija Hajdić zahvalila je organizatorima, autoru, zatim svima koji su pomogli u organizaciji a to su: Zaklada Otac Ante Gabrić, Veleposlanstvo Indije u Zagrebu, Župa sv. Marka – Korčula, Bratovština Svih svetih – Korčula i Gradski muzej Korčula. Spomenula je rad Zvonimira Atletića, člana ULUPUH-a i njegov veliki opus.

Nakon izvedbe pjesme posvećene radu o. Ante Gabrića “Tamo gdje palme cvatu” riječ preuzeo župnik don Frano Kuraja koji je posjetiocima održao kratko predavanje o Gabriću, započevši od toga kako se uputio u misionarski život do njegovih brojnih uspjeha koje je ostvario u više od pet desetljeća misionarskog rada. Župnik Kuraja je rekao da je najvažnije o njegovu misionarskom radu napisala  sama sveta Majka Terezija: “Što je Otac Ante učinio u Bengaliji, morali biste doći tamo i vidjeti. To nije moguće kazati. Jedino je moguće kazati da smo zahvalni njegovoj obitelji što su dali svoga sina i svoga brata Isusu. Što su ga žrtvovali za Boga, da on bude svjetlo, radost, mir, živa Isusova ljubav u Bengaliji, gdje ljudi nikad nisu znali da je moguće ljubiti kao što je on ljubio njih. On je doveo Isusa i Mariju u obitelji i oni žive radosnim životom.”

U izlaganju župnik se prisjetio i Korčulanina don Luke Depola kojeg se može vidjeti na više fotografija u društvu o. Ante Gabrića i sv. Majke Terezije, a s kojima je Gabrić surađivao u pisanju za „Glas Koncila“ i „Mak“.

Otvarajući izložbu župnik je poželio da svi prisutni budu potaknuti na veću ljubav i svijest o misijama, misijskim krajevima i samim misionarima koji uvelike ovise o našoj pomoći.

Atletićeve fotografije ne samo što su dokumentaristički biser, izvrsni su primjer umjetničke crno bijele fotografije. Gledajući u njih posjetitelj će lako mislima odlutati u daleku Indiju, predočiti sebi  svu onu bijedu koju su naši misionari tamo zatekli kao i radost običnog malog čovjeka koji nema ništa ali ima onu istinsku ljudsku sreću koja često manjka u našim krajevima svijeta.