Istina je prava novost.

Izložba "Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu" u Čapljini

Izložba "Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu" autora Ivice i Kristine Mareković otvorena je u petak 18. listopada u umjetničkoj galeriji ustanove "Založba Kralja Tomislava" u Čapljini.

Već je jedanaesta godina kako izložba “Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu” putuje po Hrvatskoj, a ovo je privi puta da je izašla iz državnih granica Hrvatske te je večeras predstavljamo ovdje u Čapljini, zahvaljujući trudu Pere Markovića, članu Upravnog vijeća ustanove “Založba Kralja Tomislava”, kazao je u uvodu mons. Antun Sente, ml., rektor Nacionalnog svetišta svetoga Josipa koje je organizator izložbe. Prisutne je ukratko upoznao s nastankom izložbe prije jedanaest godina u Križevcima, pod vodstvom dr. sc. Tanje Baran, predsjednice Udruge za promicanje znamenitih Križevčana “Dr. Stjepan Kranjčić”, a uz pomoć Galerije sakralne umjetnosti “Laudato” koju vodi Ksenija Abramović.

Križevačka udruga “Dr. Stjepan Kranjčić” i sakralna galerija “Laudato” su suorganizatori izložbe, koja je do sada bila predstavljena u Križevcima, Karlovcu, Svetom Križu Začretju, Sisku i sada u Čapljini. Izložbu je pogledalo više od tisuću ljubitelja umjetnosti.

Predstavljajući slike prof. Stanko Špoljarić je kazao kao su autori ovogodišnje izložbe dvoje akademskih slikara iz Sela kod Siska, Ivan Mareković i njegova kćer Kristina iz Siska. Oboje i u prikazu odabranih motiva njeguju svoj način oblikovanja, Ivan mjeru ekspresionističke otvorenosti (proistekle iz dominante njegovog opusa, pejzaža), a Kristina naglašen stupanj opisnosti karakterističan za njene figurativne kompozicije. Kod Ivana i Kristine postoji jasna jezgra realističnog, jer konačno radi se o portretima. S donekle specifičnim problemom, ne poznamo fizički izgled svetaca i prošlosti. Ono što znamo (iako i to ne uvijek precizno) je životna dob i neke druge značajke pa te činjenice postaju okvir prikaza. No možda je dodatna zahtjevnost i prednost, jer sloboda interpretacije portreta je tako veća.

Ivan Mareković unio je dvije novine, postavljajući lik sveca u krajolik ili vedutu zavičajnog karaktera, sa zdanjima i pejzažnim citatima gotovo simboličnim za određeni ambijent (bilo je povremeno takovih primjera dakako i ranije) i u mnogome proširio broj portreta svetaca i blaženika, i izvan onih „popularnih“. Mareković gestualnošću poteza i kolorističkom ravnotežom radi kompozicije relativno složenog scenarija, premda je figura sveca ili blaženika naravno u prvom planu. S mnogo pažnje razrađuje sve detalje, primjerice vidove habita u pripadnosti crkvenom redu, crkvenoj časti koju su pojedici obnašali, unašanju palmi kod prikaza mučenika, marnom opisu povijesne sakralne arhitekture u gradu života svete osobe.

Kristina se u svom pristupu odlučila za reduciranu slikarsku scenu. Koncentrirala se na prikaz samog svetaca, jasan odnos figure i fonda. Čistom bojom malih tonskih pomaka, obogaćenih svjetlom, Kristina gradi vrijednosti inkarnata lica, redovničke odjeće i same pozadine. Čitkom obrisnom linijom opisano je tijelo, jasno razgraničeno od dubine prostora. I kod Ivana i Kristine svaka slika, razumljivo, zaokruženo je djelo no i karika u tvorbi zajedništva, dar neba i dar umjetnika, koji su s istinskom umjetničkom iskrom, talentom i odgovornošću pristupili motivu, slikama koje su i više od slika. Otvorene predanjem, onom najdubljem u čovjeku, duhovnosti kazao je tom prigodom likovni kritičar Špoljarić.

Sami autori zahvalili su na mogućnosti sudjelovanja u ovom projektu te veliko zadovoljstvo što je izložba prezentirana baš u Čapljini gdje već nekoliko godina sudjeluju u likovnoj koloniji koju organizira Založba kralja Tomislava.

Uz pedesetak ljubitelja umjetnosti otvorenju izložbe “Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu” prisustvovali su Stjepan Šutalo, ravnatelj, Perica Jurković, predsjednik Upravnog vijeća, Mara Bošković, predsjednica Skupštine i Pero Marković, član Upravnog vijeća “Založbe Kralja Tomislava” u Čapljini. Izložba “Hrvatski sveci i blaženici” biti će otvorena u Čapljini do 3. studenog kada se seli u Šibenik u muzej “Civitas sacra”.