U “Lapidariju” galerije “Božidar Jakac” u Kostanjevici na Krki u Sloveniji predstavljena je izložba ikona koje je “načinio” odnosno “napisao” grkokatolički svećenik Križevačke eparhije o. Mihajlo J. Hardi.
Izložbu, koja traje do 29. kolovoza, priredio je Bojan Božič, postavili su je Katja Ceglar, Alenka Misja i Mihajlo Hardi, a otvorio ju je 18. lipnja predavač istočne liturgike i ikonografije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. Jure Zečević. Svečanost otvorenja glazbenim programom obogatio je Ćirilometodski kor iz Zagreba, a uz izložbu je tiskan i katalog, za koji je tekst napisao dr. Jure Zečević.
I postavljanje te izložbe, priređene u renomiranome, atraktivnom i vrlo primjerenom prostoru nekadašnje cistercitske opatije, svjedoči da stvarnost ikone i u postmodernom svijetu oslovljava čovjeka i privlači ga.
O. Mihajlo Hardi i ikone spojeni su nerazdruživo. Već od njegova rođenja u rusinskoj grkokatoličkoj obitelji oni se susreću i motre, već više od tridesetak godina njegove vrijedne i strpljive ruke i same stvaraju ikone, uprisutnjujući tako u ovo naše doba, na razmeđu tisućljeća, duhovnu i vječnu stvarnost. Izložba predstavlja jedan dio toga opsežnog stvaralaštva.
“Ikone – boje vječnosti”, “Ikone – slava Svemogućega”, “Ikone – odsjaj vječnosti”, “Ikone – sveti likovi na drvu” samo su neki od naziva njegovih brojnih dosadašnjih izložbi u Hrvatskoj, Sloveniji i ostalim europskim zemljama, koji otkrivaju što želi biti i čemu želi poslužiti njegov ikonopis.
Izložene ikone pozornost će privući zasigurno i svojom likovno-umjetničkom dimenzijom, no budući da se ikone vrednuju prvenstveno pod vidom njihove kultne primjerenosti, to jest otkrivaju li Božansku stvarnost, “zrače” li svevremenim božanskim mirom, “koji nije od ovoga svijeta” (usp. Iv 14, 27), odražavaju li vječni sklad u vremenitim kaosima, nagovješćuju li spašenu budućnost u sadašnjim čežnjama, pobuđuju li plemenito u nama, motiviraju li nas na bogoliku dobrohotnost i čovjekoljublje, posjetitelji će ikonopis o. Mihajla bez sumnje vrednovati pozitivno.
Polazeći od samih dimenzija u Kostanjevici izloženih ikona oca Mihajla, uz pojedine koje su svojim dimenzijama primjerene i za veće, zajedničke sakralne prostore, većina ih je prikladna za “bogoštovne kutke” u obiteljskim domovima, gdje mogu, uz kandilo ili voštanicu, biti ljudima povod, da motreći lik Krista, Bogorodice ili sveca, zastanu i iskorače iz užurbanosti svakodnevice konzumnoga društva, te da se, postajući pozorni na vječnu stvarnost, navraćaju svome Božanskome izvoru i uzroku. Tek tako korištene, Hardijeve ikone bivaju potpuno osmišljene.
Budući da se mjesto Kostanjevica na Krki i galerija Jakac nalaze u Sloveniji vrlo blizu hrvatske granice prigoda je, osobito Zagrepčanima, da posjete (prodajnu) izložbu ikona o. Mihajla, ali i više ostalih vrlo vrijednih stalnih postava te galerije. (ika-jz/dl)