Zadar, (IKA) – Izložba portreta zadarskih nadbiskupa, njihovih grbova i svetaca zaštitnika Grada Zadra u tijeku je za razgledavanje u Gradskoj loži na Narodnom trgu u Zadru, a svečano je otvorena u petak 15. prosinca. U svečanosti otvaranja kao govornici sudjelovali su dr. Ante Gverić, ravnatelj Hrvatskoga državnog arhiva Zadar, zadarski nadbiskup Želimir Puljić i autor izložbe dr. Stipan Kujundžić Šuntić.
Ta jedinstvena izložba predstavlja portrete i grbove šesnaestorice zadarskih nadbiskupa i petero zadarskih zaštitnika: Stošije, Krševana, Šimuna, Zoila i Donata. Naslikana su lica nadbiskupa djelatnih u posljednja tri stoljeća, s naznakom godine trajanja njihove nadbiskupske službe. To su: Vicko Zmajević (1713.-1745.), Matej Karaman (1745.-1771.), Mihovil Toma Triali (1771.-1774.), Ivan Carsana (1774.-1800.), Josip Grgur Scotti (1807.-1817.), Josip Franjo di Paola Nowak (1823.-1843.), Josip Godeassi (1843.-1861.), Petar Dujam Maupas (1862.-1891.), Grgur Rajčević (1891.-1899.), Matej Dujam Dvornik (1901.-1910.), Vinko Pulišić (1910.-1922.), Petar Dujam Munzani (1933.-1948.), Mate Garković (1961.-1968.), Marijan Oblak (1969.-1996.), Ivan Prenđa (1996.-2010.) i Želimir Puljić (2010.)
Dr. Gverić bio je asistent za historiografske fakte za tu izložbu. „Ti su nadbiskupi vodeće crkvene osobe u Zadru u svoje vrijeme. Njihovi životi su zanimljivi i puno su učinili na crkvenom planu. Njihovi životi su utkani u svakodnevicu, u društveno – politička zbivanja koja su u zadnja tri stoljeća u Zadru bila burna”, rekao je dr. Gverić u prigodnom obraćanju, navodeći osam državnih uređenja koja su vladala Zadrom posljednja tri stoljeća. To su mletačka uprava, prva austrijska uprava, kratkotrajna francuska uprava na početku 19. st., druga duga austrijska uprava kroz cijelo 19. st. do kraja Prvoga svjetskog rata, od 1918. g. do Rapallskog ugovora kratkotrajna vojna talijanska okupacija, talijanska uprava od Rapalla do 1947., pariških konferencija, jugoslavenska država pa hrvatska država. „Osam državnih uređenja kazuje da je to bilo turbulentno vrijeme. Ali i u takvo vrijeme nadbiskupi su ispunjavali svoju zadaću crkvenih poglavara. Nadbiskup Vicko Zmajević osnovao je Nadbiskupsko sjemenište za odgoj glagoljaškog klera. Nije ga otvorio jer je umro, pa ga je 1748. g. otvorio njegov nasljednik Mate Karaman. Nadbiskup Carsana bio je na kraju mletačke uprave, bio je jako popularan u narodu i u to burno vrijeme, kad je nakon četiri stoljeća završilo mletačko razdoblje u Dalmaciji i dolazila je austrijska vlast. On je u Zadru smirivao strasti te je Zadar primio novu austrijsku upravu mirno na području cijele Dalmacije. Scotti i Nowak djeluju u vrijeme prosvijećenog apsolutizma kad dolazi do promjene uloge Crkve u državi i društvu. Crkva postaje sastavni dio državnog aparata, preuzima neke poslove u državi, to je vrijeme reforme Crkve. U njihovo vrijeme, 1828. g. bulom Locum Beati Petri pape Lava XII., ukinute su mnoge biskupije na Jadranskoj obali, među njima i Ninska biskupija. Zadar je postao pokrajinski centar administrativne Dalmacije i crkveni centar Dalmacije, postao je dalmatinska metropola. Vrijeme nadbiskupa Godeassija, rođenog Talijana je doba narodnog preporoda, nacionalnih integracija. On je bio podupiratelj autonomističke politike, 1861. g. je išao u Beč da bi podržao zadarske političke autonomaške sile. Tamo se razbolio i čim se vratio u Zadar je umro. Krajem 19. st. Maupas je bio nadbiskup trideset godina, izgradio je bogosloviju. U Prvom svjetskom ratu je teško vrijeme nadbiskupa Pulišića”, rekao je dr. Gverić, istaknuvši da se isprepliću crkvena i politička povijest. Od osam uređenja u posljednjih tristo godina, pet ih je bilo u 20. st.
Dr. Gverić istaknuo je da su se prva trojica zadarskih nadbiskupa u 20. st., a to su rodom Splićani Dujam Dvornik, Pulišić i Manzoni, svojevoljno povukli iz službe. „To kazuje da su na ta njihova povlačenja utjecale isključivo političke okolnosti. Nadbiskup Dvornik bio je prisiljen predati je u proljeće 1910. g. kad je došlo do žarišta i usijavanja borbe za i protiv glagoljice. Nadbiskup Pulišić davao je pet puta ostavku, ali ona je prihvaćena tek 1922. g. kad je proveden Rapallski ugovor, dakle, kad su se stabilizirale političke prilike. Nadbiskup Munzani je otišao 1948. g. nakon što je Zadar bombardiran, nakon što su ga partizani zatočili na Lastovu i vratili u Zadar”, rekao je dr. Gverić. Podsjetio je da je u 20. st. u Zadru bilo i pet apostolskih administratora. Kad ne bi bilo nadbiskupa, apostolski administrator je upravljao nadbiskupijom. Prvi administrator je nakon Dvornika, to je bio Vinko Pulišić, koji je poslije postao nadbiskup. Nakon njega apostolski administrator bio je zadarski pomoćni biskup Talijan Giovanni Borsatti (1922.-1926.), nakon njega Munzani, dok nije postao nadbiskup. Nakon Munzanija nije Mate Garković odmah preuzeo nadbiskupiju, nego je 1948. do 1950. g. preuzeo hvarsko-bračko-viški biskup Vinko Pulišić. On je bio administrator, a poslije je bio Garković koji je postao nadbiskup.
Portrete je Kujundžić naslikao temeljem fotografija koje datiraju od sredine 19. st. do danas. Dr. Gverić mu je čestitao na tom likovnom ostvarenju, rekavši da se „iza tih lica i imena krije zanimljiva, teška prošlost, no svako vrijeme ima svoje breme i ljepote”. Zahvalio je dr. Kujundžiću koji je istaknuti liječnik specijalist, gastroenterolog, što svoje slobodno vrijeme posvećuje umjetnosti, rekavši da tako odskače od drugih liječnika koji se uglavnom daju u politiku.

Nadbiskup Puljić zahvalio je autoru što je prikazao nadbiskupe s marom, ljubavlju i kreativnošću. Istaknuo je da je to jedinstveno djelo jer Zadarska nadbiskupija nema na taj način sabrani određeni broj nadbiskupa s njihovim grbom. Mons. Puljić smatra da bi trebalo nastaviti i dalje taj niz portreta, s licima nadbiskupa za koje su poznati podaci. „To je turbulentna povijest. Svaki od tih nadbiskupa govori svoju povijest. Dva elementa nam pomažu razmišljati o njima. To je lice nadbiskupa koje je jedinstveno. Svaki čovjek je jedinstven, neponovljiv i različit od ostalih. A karakteriziraju ih njihovi grbovi i gesla”, rekao je mons. Puljić, dodavši da je svima konstanta mitra, štap, križ, a geslo i grb govore o nutrini osobe svojstvene svakome od njih. Lice i grb su ime i prezime svakog biskupa. Istaknuvši kako se kod izrade grba trebaju poštovati pravila heraldike, mons. Puljić je pojasnio svoju odluku o izgledu njegova grba kad je bio imenovan dubrovačkim biskupom. Dubrovnik ima istaknutu riječ libertas, sloboda, a jedno od gesla glasi: U bitnome jedinstvo, u onome što nije bitno neka vlada sloboda, a u svemu neka vlada ljubav. Stoga su na njegovu grbu riječi jedinstvo, sloboda, ljubav. Odabrao je i motiv Branimirova križa, jer je te 1989. g. kad je imenovan biskupom, bila deseta obljetnica proslave Branimirove godine. Želio je s tim znakovitim za hrvatsku povijest povezati dubrovačku povijest i staviti ga na grba Dubrovačke republike, poručujući time da je dubrovačka povijest obilježena kršćanstvom. Istaknuo je i geslo svoga predšasnika Ivana Prenđe čije je geslo ‘Ljubiti Crkvu’. „Prenđi je Crkva kao Božje otajstvo, ‘produljeni’ Isus koji danas živi među nama, a mi takvi kakvi jesmo, služimo njemu, u ljubavi prema Crkvi. Geslo nadbiskupa Marijana Oblaka Cum Maria asocira na geslo pape Ivana Pavla II. ‘Totus Tuus’, Sav tvoj, Marijo. Time su iz poštovanja i ljubavi prema BDM htjeli dati do znanja da je ona važna u povijesti Crkve, da počinju služenje s Marijom”, rekao je nadbiskup Puljić. Zahvalio je svima koji su pridonijeli ostvarenju izložbe u sklopu manifestacije ‘Krševanovi dani kršćanske kulture’, a osobito autoru Kujundžiću na darovnici. Naime, dr. Kujundžić poklanja ta djela nakon završetka izložbe trajno Zadarskoj nadbiskupiji u vlasništvo. Mons. Puljić rekao je da je to jedinstveno umjetničko djelo te da će se naći primjereni prostor za smjestiti vrijedne portrete zadarskih nadbiskupa koji su svoje živote ugradili u svekoliki društveni i crkveni život kroz teška posljednja tri stoljeća povijesnih mijena.