Rim, 1. 11. 1998. (IKA) – Pred “dubokim promjenama ustroja pučanstva”, tj. produljenjem života i opadanjem plodnosti priraštaja, veliki izazov sastoji se u novom “osmišljavanju društva i njegovih gospodarskih ustrojstava” te iznaći načine kojima će se “pomoći svim članovima društva”. To je istaknuo papa Ivan Pavao II. u svom govoru od 31. listopada, primajući u audijenciju sudionike XIII. međunarodnog zasjedanja koje je priredilo Papinsko vijeće za pastoral zdravstvenog osoblja na temu “Crkva i starija osoba”. U tom “preustroju”, rekao je Sveti Otac, moraju sudjelovati upravo i starije osobe koje se često pogrešno smatra tek primateljima zdravstvenih usluga i pomoći, a one mogu pružiti daleko više jer su čuvari “dragocjenog prinosa kojega mogu ponuditi životu”. Upravo zbog toga odnos između obitelji i starijih ne smije se gledati prema ključu “davanja i primanja”, jer i “starci daju upravo zbog toga što se ne može zanemarivati njihovo iskustvo koje je sazrelo s godinama”. Ovo društvo, nastavio je Papa, mora otkriti vrijednost solidarnosti među naraštajima, “mora otkriti smisao i značenje poodmakle dobi u ovoj uljudbi u kojoj prevladava mit o proizvodnji i fizičkoj učinkovitosti” i u kojoj se o starijim osobama gotovo isključivo govori kao o “problemima”. Treba poštivati dostojanstvo starih osoba, rekao je Sveti Otac podižući glas protiv svih onih načina i metoda kojima se “skraćuje život, a koje se nazivaju eutanazijom”. Eutanazija je “nasrtaj na život i nikaKva je ljudska vlast ne može ozakoniti, jer je se nevinim životom ne smije raspolagati”, istaknuo je Papa.