Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje ove, 3. korizmene nedjelje, predstavlja nam razgovor Isusa i Samarijanke (usp. Iv 4, 5-42). Susret se zbio dok je Isus prolazio kroz Samariju, područje između Judeje i Galileje, koji nastanjuje narod koji su Židovi prezirali, jer su ga smatrali raskolničkim i krivovjernim. No, upravo će taj narod među prvima prihvatiti kršćanski navještaj apostolâ. Dok su učenici bili otišli u obližnje selo nabaviti hrane, Isus je ostao sam uz zdenac te od žene, koja je došla zahvatiti vode, traži piti. Time započinje dijalog. „’Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?’ Isus joj odgovori: ‘Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive. Tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni” (rr. 10-14).

Otići na zdenac i zahvatiti vode je naporno i zamorno; bilo bi lijepo imati na raspolaganju neko vrelo iz kojeg izvire voda! Ali Isus govori o drugoj vodi. Kad je žena shvatila da je čovjek s kojim razgovara prorok, povjerava mu vlastiti život i postavlja mu pitanja o vjeri. Njezinu žeđ za ljubavlju i puninom života nisu zadovoljila petorica muževa koje je imala, štoviše, iskusila je razočaranja i prijevare. Zbog toga žena ostaje dirnuta velikim poštovanjem koje Isus ima prema njoj i kad joj on govori o pravoj vjeri, kao odnosu s Bogom Ocem „u duhu i istini”, tada ona intuitivno shvaća da bi taj čovjek mogao biti Mesija te Isus – što je vrlo rijetko – to potvrđuje: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” (r. 26). On govori da je Mesija ženi s tako nesređenim životom.

Draga braćo, voda koja daje život vječni izlivena je u naša srca na dan našega krštenja; tada nas je Bog preobrazio i ispunio svojom milošću. No, možda smo ovaj veliki dar zaboravili ili sveli na puki anagrafski podatak; i možda tragamo za “zdencima” čije nam vode ne gase žeđ. Možda tražimo zdence čije vode nisu čiste. Tada je ovo Evanđelje upravo za nas! Ne samo za Samarijanku, već i za nas. Isus nam govori kao i Samarijanki. Sigurno da ga poznajemo, ali možda ga još nismo osobno susreli. Znamo tko je Isus, ali ga možda nismo osobno susreli, s njim razgovarali, i nismo ga prepoznali kao svoga Spasitelja. Ovo vrijeme korizme je dobra prigoda da mu se približimo, da ga susretnemo u molitvi i u dijalogu od srca srcu, da razgovaramo s njim, da ga slušamo; to je dobra prigoda da vidimo njegovo lice također u licu brata ili sestre koji trpe. Na taj način možemo obnoviti u sebi krsnu milost, utažiti žeđ na izvoru Božje riječi i njegova Svetoga Duha; te tako otkriti kolika je radost biti tvorci pomirenja i oruđa mira u svakodnevnom životu.

Neka nam Djevica Marija pomogne trajno crpiti milost, piti onu vodu koja izvire iz stijene koja je Krist Spasitelj, kako bismo mogli s uvjerenjem ispovijedati svoju vjeru i s radošću naviještati čudesa ljubavi Boga, koji je milosrdan i izvor svakoga dobra.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
želim zajamčiti svoju blizinu dragom peruanskom narodu, teško pogođenom razornim poplavama. Molim za žrtve, kao i za one koji su uključeni u pružanje pomoći.
Jučer je u Bolzanu blaženim proglašen Josef Mayr-Nusser, otac obitelji i član Katoličke akcije, koji je podnio mučeničku smrt jer se iz vjernosti evanđelju odbio prikloniti nacizmu. Zbog svoje velike moralne i duhovne veličine postao je uzor za vjernike laike, posebno za očeve, kojih se danas spominjemo s velikom ljubavlju, iako se liturgijska svetkovina svetog Josipa ove godine slavi sutra jer je danas nedjelja. Pozdravimo sve očeve velikim pljeskom. [Narod plješće]
[…]
Svima želim ugodnu nedjelju i ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i vidimo se!