Jasna Gora: povratak korijenima u hodu prema trećem tisućljeću

U tijeku Angelusa Papa je podsjetio na svoj pastirski pohod Poljskoj

1. Prošli utorak vratio sam se s Apostolskog putovanja koji mi je omogućio iznova posjetiti Poljsku, moju domovinu. Za vrijeme Generalne audijencije iduće srijede imat ću mogućnost zadržati se na tome Pastirskom pohodu. Danas, u ovome nedjeljnom susretu, na kojem smo se okupili na marijansku molitvu, osjećam želju i unutarnju dužnost da uzdignem Gospodinu gorljivu zahvalu za još jedan dar njegove dobrote. Normalno je da mi se misao vraća na razne etape mog hodočašća na kojima sam osjetio na svakom koraku trajnu nazočnost Marije, slavljene kao Majke Crkve i Kraljice Poljske. Tu posebice mislim na Czestochowu i Zakopane.

2. Veliki događaj za mene bio je povratak – kao hodočasnika – pred noge Gospi od Jasne Gore. Njoj sam povjerio hod Crkve prema Svetim vratima Jubileja 2000, i nadasve prema obzorima koji se otvaraju njezinom poslanju u trećem tisućljeću. Njoj sam povjerio poljski narod i sve europske narode, pozvane da izgrade njihovo prožimanje na čvrstim duhovnim, kulturalnim i etičkim temeljima, započinjući upravo od zajedničkih kršćanskih korijena, kojih je blistav primjer lik i djelo sv. Adalberta, kojeg se sjećamo povodom tisućite obljetnice mučeništva. Mariji sam povjerio zauzimanje kršćana kako bi napredovali prema potpunom jedinstvu, prema Gospodinovoj volji i zahtjevima nove evangelizacije; još sam ju zazvao za pomirenje i mir svih naroda.
U Zakopanama sam posvetio jedno svetište njezinom Bezgrješnom Srcu, u spomen na onaj 13. svibanj 1981, vrlo značajan dan za moj život. Ljudi iz Zakopana, jednostavne i čvrste vjere, ustrajno su – uz velike žrtve – željeli to svetište i zavrijedili radost prekrasnog susreta s Rimskim biskupom, koji je prije kroz toliko godina bio njihovim biskupom.

3. U Božjem narodu Presveta Djevica je prva čuvateljica spomena na Krista i nade koja od njega dolazi. To što sam se kao hodočasnik mogao vratiti na izvore marijanske pobožnosti u mojoj zemlji, posebice u Jasnoj Gori, ima značenje povratka na korijene i primanja nove snage, kako bih potpuno odgovorili na Gospodinovu volju u našem hodu prema trećem tisućljeću.
I htio bih zaključiti, podsjećajući na riječi kojima sam se obratio Djevici u svetištu Jasna Gora: O “Djevice, Majko Božja, pomozi nam ući u treće tisućljeće kršćanstva preko svetih vratiju vjere, nade i ljubavi.”

4. Nasilje ne prestaje strovaljivati pojedine afričke narode u ogromne patnje. Na poseban način tu mislim na narode Sijera Leonea koje su u tolikim opasnostima. Priželjkujem da pokušaji međunarodnog posredovanja, koji su u tijeku, uzmognu pokrenuti povratak ustavnom poretku i redovitom stanju.
Istovjetna solidarnost neka bude upućena stanovnicima Brazzavillea u Kongu, koji su već danima taoci okrutnoga građanskog rata. S kongoanskim biskupima snažno ponavljam da samo ljubav i poštivanje osoba i zakona mogu zajamčiti budućnost narodne sloge i napredak za sve.
Mariji, Kraljici mira, povjeravamo sve afričke narode, dok Gospodina ponizno molimo da udjeli vječni mir žrtvama tolikih sukoba, utjehu obiteljima u kušnji i mudrost političarima.
Danas naša pravoslavna braća slave Duhove. Ujedinimo se s njima i zajedno zamolimo Duha Svetoga da izlije svoje darove na sve kršćane. Oni su duboki izvor našeg jedinstva. Duh Sveti vodi nas prema potpunom jedinstvu. Naš je zadatak da poslušamo njegove naputke i nadahnuće prema trajnom ohrabrenju pisca Otkrivenja: “Tko ima uši neka čuje što Duh govori Crkvama” (Otk 2,7ss).