Zagreb, 1. 4. 1998. (IKA) – “Javno mnijenje u društvu i Crkvi” naziv je četvrte i posljednje u nizu korizmenih tribina “Socijalni nauk Crkve u hrvatskom društvu”, koju je 31. ožujka priredio Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve. Predavači su bili prof. dr. Stjepan Kušar i dr. Jakov Jukić, sociolog i fenomenolog religija. Govoreći o javnom mnijenju u društvu, dr. Jukić je na početku rekao da treba razlikovati javnost od javnog mnijenja. Javno mnijenje se kao život dijaloga formira i razvija u slobodnom prostoru koji nazivamo javnost. Prema tome, javno mnijenje se stvara razgovorom, širi tiskom, a provjerava kritičkim razgovorom svih sudionika u prijeporu. Da bi pokazao obilježja javnosti predavač je javnost suprotstavio pojavi koja je i kod nas prisutna, a on ju je nazvao glasnost. Javnost uvijek govori o suparnicima, probleme rješava dogovorom, u prvom je planu mehanizam, a zbiva se na području društva, dok glasnost govori o neprijateljima, probleme rješava ocrnjivanjem i mržnjom, u prvom je planu strast, a zbiva se na području države. Glasnost u neistomišljenicima vidi opasnost, a ne vrijednost. Dr. Jukić istaknuo je kako je naše društvo pred-demokratsko, u njemu se vodi borba za vlast, a ne promiče se opće dobro. Za naklonost birača bori se strašću i ozloglašavanjem suparnika, odakle slijedi više politizacija, a manje politika. Upravo strast politizacije, rekao je predavač, onemogućuje politiku, a glasnost potiskuje javnost, koje je uvjet za postojanje javnog mnijenja. Na pitanje što kršćani mogu učiniti za razvoj zdravoga javnog mnijenja u društvu, dr. Jukić je odgovorio da se odveć ne pouzdaju u glasnost, u kojoj još jedan glas samo povećava galamu. Kršćani trebaju upozoravati na mržnju u glasnosti, a svjedočiti javnost dobrote i praštanja, braniti javnost kao kršćansku vrijednost i odgajati kršćane za odgovornu javnost, javno ispovijedati grijehe Crkve, jer tek tada možemo uprijeti prstom u grijehe svijeta. Treba, dakle, pokazati da je moguća javnost i tako potaknuti druge da čine isto, zaključio je dr. Jakov Jukić u svome predavanju.
O javnom mnijenju u Crkvi govorio je prof. dr. Stjepan Kušar. On je rekao da Crkva po svom samorazumijevanju tvori prostor javnosti (ne glasnosti), a po naravi Kristova poslanja otvara cijeli svijet kao prostor javnog djelovanja. Crkva se kao subjekt javnog djelovanja, obraća slobodnoj savjesti svakog čovjeka, jer bez nje nema vjere. Dr. Kušar je istaknuo da javno mnijenje u Crkvi treba istražiti, jer ono može usmjeriti djelatnost Crkve. U komunističkom poretku proces stvaranja javnog mnijenja u Crkvi je bio zakočen. Kritička riječ nije imala svoje mjesto, zato mi moramo naučiti slušati jedni druge i prihvatiti drugost drugoga, rekao je predavač. Polemičko i ocrnjivačko gledanje u Crkvi ide protiv naravi njezina poslanja. Za opće dobro u Crkvi trebaju djelovati svi subjekti u Crkvi, od pape do posljednjega krštenog čovjeka. Trenutak je takav da Crkva svoju proročku zadaću u društvu vrši unošenjem racionalnog pristupa problemima, a ne samo ukazivanjem na njih, i njezin način djelovanja treba argumentirano pokazati da poruka koju nudi služi za dobro svih ljudi, a ne samo onih koji idu u crkvu. Osvrćući se na pitanje medija kao sredstava stvaranja javnog mnijenja, prof. dr. Stjepan Kušar je rekao “da smo tu više nego siromašni i nismo naučili kritički odvagivati argumente”. Dok je Crkva suočena s izazovima koje ne može izbjeći, moramo naučiti kršćanski podnositi i rješavati sporove, jer Crkva nije bez-konfliktna zajednica.